Stihovi koje volimo

tako se često susrećem sa tom pesmom,da iako mi je "rođak sa sela",ne mogu više da podnesem tu pesmu!
Meta,interesantan mi je tvoj izbor.

I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA


I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oči što se slatko smiju.

Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života čeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih će nova zagrmiti jeka...

Aleksa Santic




https://2img.net/r/ihimg/photo/my-images/167/scorrelentoyc7.jpg/sr=1

Oduvek sam se divio onima koji umeju da nacrtaju dugačko, široko i visoko.

Oni su sigurno shvatili dokle se prostire beskraj, kad im je tako lako da ga vide i izmere.

Oduvek sam se čudio onima koji razumeju znake u kalendarima, datume, mesece, stoleća, ili stanu pred sat i pročitaju večnost.

To mora biti suluda i neobična hrabrost usuditi se komadati i usitnjavati vreme.

Kameni mir daljine sav je presvučen mojom kožom.

Sklapam oči i osećam: sve ono što sam bio, i ono što sam sada, još uvek nisam ja. To je tek priprema za mene.

Koliko znam da pitam, toliko znanja mi pripada.

Mene je neko od malena zatvorio u prolazno i zaključao za mnom kapiju beskonačnog.

Iz knjige "Hodajući na rukama" M.Antić

Kroj

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.

M.Antić

jedan i jedini...Mika.

Biti sretan

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti sretan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga sretnim,
jer i sebe time ne činimo sretnima.
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.


Herman Hesse

bebko ::
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada
dakle kada voli.

Rudyard Kipling

If

If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you;
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;
If you can wait and not be tired by waiting,
Or, being lied about, don't deal in lies,
Or, being hated, don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise;

If you can dream - and not make dreams your master;
If you can think - and not make thoughts your aim;
If you can meet with triumph and disaster
And treat those two imposters just the same;
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to broken,
And stoop and build 'em up with wornout tools;

If you can make one heap of all your winnings
And risk it on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breath a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: "Hold on";

If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with kings - nor lose the common touch;
If neither foes nor loving friends can hurt you;
If all men count with you, but none too much;
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run -
Yours is the Earth and everything that's in it,
And - which is more - you'll be a Man my son!

Miro

Mislim da je i njemu ovde mesto...Nekako kada mi je teško uvek se vraćam ovoj pesmi i ponavljam je do iznemoglosti


Igra Bez Granica -T.Proeski

Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova
i ovih nakaza sto su me stalno pratile

Da te bar mogu poljubiti
bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja
sto se bas na nas zalijepe

Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise

Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti
al' toga nema i ne postoji

Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim

Uh bre Bebko....kako da učinim da tvoja aura te takva napusti i zaodeneš se samo srećom???
teške stihove stavljaš. Tošeta sam postavljala na Subotnje večeri-baš tu pesmu... Nikad mirna ne odgledam i ne saslušam pesmu do kraja.
Miro,Kiplinga sam na samom početku postavila,naravno,prevedenog na srpski. S tom pesmom je moja učenica uzela dobar plasman na Okružnom,pre 3 g.

Nisam gledala! Bebko me je asocirala, tj. ono IF sa njenog avatara-zato sam stavila originalnu verziju. Zapravo, ja sam u početku prevodila sve što nađem na inostranim stranicama, no videla sam da se ovde svo služe engleskim j...pa nema potrebe prevoditi. Naročito kod poezije, čak i kada je prevodilac veoma dobar i talentovan, često se izgubi "ono nešto" u tom prevodu!

Slažem se , i ne baš. Kad je poezija u pitanju, mnogo je bitnija emocija onog ko je prenosi, govori, čita.

Slažem se, i ne baš.
Znaš da ne razume svako npr. engleski humor?! To je zato što ne razume "duh" tog naroda...tako i prevodilac nerazumevanjem emocije ili nemogućnošću bukvalnog prevoda može ukrasti piscu njegovo delo, i stvoriti jednako dobro, nekada čak i bolje-ali to više nije "ono" delo!

Upravu si,ali ne u vezi sa poezijom.

Ih, svađalice jedna!
Jeste umetnost dobro pročitati-izrecitovati pesmu, i svaka čast na tvom umeću, tj.sposobnosti da naučiš učenike da to dobro rade!
Ja pričam iz iskustva, i svog i tuđeg. Istu pesmu po nekada razumem i doživljavam drugačije kada je čujem na jeziku kojim je pisana, a drugačije na našem.

Mirjana ::Ih, svađalice jedna!

o.k. draga, evo mašem belim peškirčićem...
izvini,vidim da sam svoje mišljenje nametala, a ti opet,imaš totalno oprečno. Ma za te uspehe su deca zaslužna. Džabe i moj odabir i rad,ako oni nemaju TO u sebi, e zato kažem. Ti si jednostavno,ne zbog značenja reči ,drugačije dožvela pesmu,jer ti je original više prijao u svakom smislu-a sad da ne pametujem ovde i navodim koje su to odrednice-smisla,kad je pesma u pitanju.
Škola umetnosti, Prever

U kutiji od upletene slame
Otac izabra jednu kuglicu od hartije
I baci je
U staklenu zdelu sa vodom
Ispred radoznale dece
Razvi se u vodi odjednom
Raznobojni
Veliki japanski cvet
Kratkotrajni lokvanj
I deca zanemeše
Zadivljena
U njihovoj uspomeni nikad više
Taj cvet uvenuti neće
Taj iznenadni cvet
Stvoren za njih
Za tren
Pred njima.

dr mali pariz ::Uh bre Bebko....kako da učinim da tvoja aura te takva napusti i zaodeneš se samo srećom???
teške stihove stavljaš. Tošeta sam postavljala na Subotnje večeri-baš tu pesmu... Nikad mirna ne odgledam i ne saslušam pesmu do kraja.

Valjda me sve sustiglo...I godine borbe ,i situacija kod nas koju sve više komplikuju...

Ali,eto,danas sam napunila baterije kod Laze,pravog maze

drago mi je da si uživala u prelepom društvu...Znam da stiska sa svih tsrana,i situacija vam je stvarno teška...ne znam,ali treba iznalaziti "bušotine" iz kojih ćemo crpiti emergiju potrebnu za dalje!

A poison tree

I was angry with my friend:
I told my wrath, my wrath did end.
I was angry with my foe:
I told it not, my wrath did grow.

And I watered it in fears,
Night and morning with my tears;
And I sunned it with smiles,
And with soft deceithful wiles.

And it grew both day and night,
Till it bore an apple bright;
And my foe beheld it shine,
And he knew that it was mine.

And into my garden stole
When the night had veiled the pole:
In the morning glad I see
My foe outstretched beneath the tree.
William Blake

OTROVNO STABLO

Na svog druga Ijut beh, smesta
Bes iskalih - Ijutnje nesta.
Na dušmana Ijut beh, reći
Ne hteh to - gnev posta veći.

Zalevah ga ja u zloći
Suzom danju i po noći
I sunčah na smehu svom,
Mameći ga mišlju zlom.

Jabuku on u svom granju
Rodi, rastuć' noću, danju;
Dušman vide gde sred hvoja
Blista, znajuć' da je moja

Drznu mi se u vrt doći,
Ušunja se usred noći:
Ujutro ga u dan sveži
Videh gde pod stablom leži.

miro, to apropo tvog današnjeg dana

Oho, vidiš predvidela sam da ću biti Zlica od Opaka!

Ljudi sjenke

Ima na svijetu mirnih, dobrih ljudi
što kroz život nečujno i tiho gaze
kao da nogom stupaju po pamuku,
a naše oči nikad ne opaze
ni njih ni njinu tihu radost ili muku.

Ima ćutljivih patnika na svijetu
što se samo umorno i gorko nasmiješe
na ljude kad se o njih teško ogriješe
i suminu ih nevini, nalik cvijetu.

I ima ljudi usamljenih i bo‘nih,
sa obrazima upalim i žutim
što ne čuje im se ni smijeha ni plača,
što žive kao samotna i divlja drača,

Ali s bodljama unutra okrenutim,
da nijedna nikoga ne ogrebe
i da nijednom nikoga ne ubodu
do samo svoje rođeno srce, i sebe.
Njih ne vidi naše oko kad ih sreta,
kad tiho prođu u mimogredu mirnu,
jer nikog oni ni laktom ne dodirnu
u vječnoj gužvi i vrevi ovog svijeta.

I žive oni tako, nečujni i neveseli,
i mile kao sjenke, kao vrijeme i sati,
i tek kad umru, slomljeni i uveli,
objave crni posmrtni plakati
da su i oni sa nama živjeli.

Ljubomir Ivanović

I naravno Vasko Popa

Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U slepom našem stanu.

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali.


Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežno preko praga prešle.


Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo.