Vesti sa neta o usvajanju
+17
Ambra
Tangerine
nina :)
majat
sunny.tp
HappyGirl
Dragan 1
Lola021
MAAKKI
Jerapetra
BiKsi :)
noja
bak
Struzzo
JocY
milkyway
Daca88
21 posters
Strana 1 od 10
Strana 1 od 10 • 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Vesti sa neta o usvajanju
Možda bi nam dobro došla posebna tema o tome... Ja često provučem kroz neke teme nešto što vidim na netu ali ovako je možda korisnije, evo ova nova vest je nešto što se provlači od pre... ali opet to su nove informacije koje mogu usvojiteljima značiti. Kad već prenesoh vidim da je ovo ipak bajata vest ali je meni iz nekog razloga iskočila na fb kao nova... U tih 98 mališana je i moj Vilenjak, možda je zato misteriozno iskočila i privukla mi pažnju. Pa neka je neka stoji a tema može da služi za svežije članke/vesti ili za one koje smo propustile a učine vam se zanimljivim.
http://mondo.rs/a273663/Magazin/Porodica/U-Srbiji-u-2012.-usvojeno-98-malisana.html
U Srbiji u 2012. usvojeno 98 mališana
U Srbiji je 2012. godine usvojeno 98 mališana, uglavnom najmlađih, jer se usvojitelji retko odlučuju da pruže dom deci starijoj od sedam godina, prvenstveno zbog želje za gajenjem deteta od njegovog najranijeg doba i mogućnosti da mu lakše prenesu svoj vaspitni obrazac.
04.01.2013. | 00:01 1
U domovima se trenutno nalazi oko 480 mališana i to su uglavnom starija deca sa nekim porodičnim iskustvom, za oko 60 je pokrenut postupak traženja usvojitelja, a u hraniteljskim porodicama je između 5.500 i 6.000 dece.
Iako je Porodičnim zakonom predviđeno da se može usvojiti dete do 18 godina, najčešće se usvajaju mališani između jedne i sedam godina, rekao je Tanjugu načelnik u Sektoru za brigu o porodici Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike Dragan Vulević.
"Vrlo retko se dešava da se usvajaju deca na starijem kalendarskom uzrastu. Toj deci koja su bez roditeljskog staranja, uvek se obrezbeđuje određena podrška države i društva - ili su smeštena u hraniteljskim porodicama ili institucijama socijalne zaštite", naveo je Vulević.
Deci starijoj od 18 godina koja nisu usvojena prestaje pravo na smeštaj u hraniteljskoj porodici ili instituciji, što, kako objašnjava Vulević, može da se produži do 26 godine ukoliko se školuju i to do završetka redovnog školovanja.
Broj parova koji su upisani u Jedinstveni registar potencijalnih usvojitelja kreće se od 730 do 780, a kako Vulević objašnjava, domaći usvojitelji se, kada prođu sve procedure utvrđivanja opšte podobnosti za roditeljstvo, izjašnjavaju o takozvanim poželjnim karakteristikama deteta koje žele da usvoje.
"To je da je malo, zdravo, bez zdravstvenih i razvojnih problema i da bude pripadnik određene nacionalne grupe. To su deca od jedne do tri godine. Za starije je teže naći usvojitelje, a decu između pet i sedam godina usvajaju bračni parovi ili vanbračni partneri koji su prešli zakonsku granicu od 45 godina razlike između potencijalnog usvojenika i usvojitelja", naveo je Vulević.
Međutim, dodaje Vulević, postojali su slučajevi gde su usvajana i deca između 10 i 15 godina, ali su njih isključivo usvajali hranitelji kod kojih su boravili u hraniteljskoj porodici, kada je uspostavljena emocionalna veza između hranitelja i deteta.
Vulević objašnjava da se ljudi iz Srbije odlučuju na usvojenje tek kada iscrpe sve mogućnosti da postanu prirodni roditelji, a želja da postanu roditelji i da usreće neko dete je ono što ih vodi ka usvajanju mališana.
"U toj motivaciji potencijalnog usvojitelja i usvojitelja ide i potreba da zadovolji i neke svoje potrebe za gajenjem dece od najranijeg uzrasta. To je potpuno razumljivo i prihvatljivo", naglasio je Vulević.
Sistem socijalne zaštite, objašnjava Tanjugov sagovornik, formiran je tako da omogući detetu da jednog dana bude sposobno da se samo o sebi brine i da može da funkcioniše kao samostalni građanin.
Tu, međutim, podvukao je Vulević, možda ima i najviše problema jer se teško sprovode planovi podrške deci da jednog dana mogu bez ikakvih problema da izađu u život, a, kako ocenjuje, u poslednje vreme se vidi napredak u toj oblasti.
"Ne bira se dete za roditelje, nego roditelji za dete. Imamo karakteristike deteta podobnog za usvojenje i procenjen sadržaj njegovih potreba. Biramo roditelje koji će na najbolji mogući način zadovoljiti potrebe deteta u oblasti obrazovanja, vaspitanja, emocionolnog razvoja, socijalizacije, zdravlja...", zaključio je Vulević.
Direktor Centra za zaštitu odojčadi, dece i omladine "Zvečanska" Zoran Milačić naveo je da je u toj instituciji smešteno oko 35 dece do tri godine, 150 koji imaju između četiri i 10 godina, dok je ostalih 240 starije od 10 godina.
Razloge za češće usvajanje mališana najmlađeg uzrasta Milačić vidi u želji porodice da uzme malo dete jer je to najbliže prirodnoj situaciji kada se ono dobija i postoji razmišljanje da će tako lakše preneti svoje vaspitne stavove na dete.
Govoreći o obrazovanju starije dece u "Zvečanskoj", Milačić je rekao da je cilj da se stvori situacija kao u prirodnoj porodici, pa se sa decom prave dogovori u odnosu na želje koje imaju vezane za školovanje, kako srednjoškolsko, tako i fakultetsko.
"U odnosu na želje koje mlada osoba ima i u odnosu na procenu vaspitača i stručnog tima koji radi u njegovom domu sugeriše se šta bi za njega možda bilo najbolje. U skladu sa njegovim željama traži se konačan stav i najčešće se dešava da dete upisuje školu koju najviše i želi", objasnio je Milačić.
U "Zvečanskoj", prema rečima Milačića, deca mogu boraviti do profesionalnog osposobljavanja u skladu sa svojim potencijalima, a trenutno oko 20 štićenika Centra studira, kako prirodne, tako i društvene fakultete i više škole.
"Trudimo se da što više školuju i da imaju što bolju kvalifikaciju do izlaska iz ove institucije. U završnim godinama boravka deteta, radi se priprema za izlazak iz institucije koja podrazumeva stalnu i kontinuiranu saradnju centrima za socijalni rad sa opštine odakle dete potiče", objasnio je Milačić.
Kada dođe vreme da dete napusti Centar, a do tada nije usvojeno se, naglasio je Milačić, u saradnji sa širom društvenom zajednicom, pripremaju uslovi za useljavanje u stambeni prostor ukoliko dete ima zaostavštinu od prirodne porodice, a u suprotnom se pronalazi drugi smeštaj u kome bi dete moglo živeti.
(Tanjug)
http://mondo.rs/a273663/Magazin/Porodica/U-Srbiji-u-2012.-usvojeno-98-malisana.html
U Srbiji u 2012. usvojeno 98 mališana
U Srbiji je 2012. godine usvojeno 98 mališana, uglavnom najmlađih, jer se usvojitelji retko odlučuju da pruže dom deci starijoj od sedam godina, prvenstveno zbog želje za gajenjem deteta od njegovog najranijeg doba i mogućnosti da mu lakše prenesu svoj vaspitni obrazac.
04.01.2013. | 00:01 1
U domovima se trenutno nalazi oko 480 mališana i to su uglavnom starija deca sa nekim porodičnim iskustvom, za oko 60 je pokrenut postupak traženja usvojitelja, a u hraniteljskim porodicama je između 5.500 i 6.000 dece.
Iako je Porodičnim zakonom predviđeno da se može usvojiti dete do 18 godina, najčešće se usvajaju mališani između jedne i sedam godina, rekao je Tanjugu načelnik u Sektoru za brigu o porodici Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike Dragan Vulević.
"Vrlo retko se dešava da se usvajaju deca na starijem kalendarskom uzrastu. Toj deci koja su bez roditeljskog staranja, uvek se obrezbeđuje određena podrška države i društva - ili su smeštena u hraniteljskim porodicama ili institucijama socijalne zaštite", naveo je Vulević.
Deci starijoj od 18 godina koja nisu usvojena prestaje pravo na smeštaj u hraniteljskoj porodici ili instituciji, što, kako objašnjava Vulević, može da se produži do 26 godine ukoliko se školuju i to do završetka redovnog školovanja.
Broj parova koji su upisani u Jedinstveni registar potencijalnih usvojitelja kreće se od 730 do 780, a kako Vulević objašnjava, domaći usvojitelji se, kada prođu sve procedure utvrđivanja opšte podobnosti za roditeljstvo, izjašnjavaju o takozvanim poželjnim karakteristikama deteta koje žele da usvoje.
"To je da je malo, zdravo, bez zdravstvenih i razvojnih problema i da bude pripadnik određene nacionalne grupe. To su deca od jedne do tri godine. Za starije je teže naći usvojitelje, a decu između pet i sedam godina usvajaju bračni parovi ili vanbračni partneri koji su prešli zakonsku granicu od 45 godina razlike između potencijalnog usvojenika i usvojitelja", naveo je Vulević.
Međutim, dodaje Vulević, postojali su slučajevi gde su usvajana i deca između 10 i 15 godina, ali su njih isključivo usvajali hranitelji kod kojih su boravili u hraniteljskoj porodici, kada je uspostavljena emocionalna veza između hranitelja i deteta.
Vulević objašnjava da se ljudi iz Srbije odlučuju na usvojenje tek kada iscrpe sve mogućnosti da postanu prirodni roditelji, a želja da postanu roditelji i da usreće neko dete je ono što ih vodi ka usvajanju mališana.
"U toj motivaciji potencijalnog usvojitelja i usvojitelja ide i potreba da zadovolji i neke svoje potrebe za gajenjem dece od najranijeg uzrasta. To je potpuno razumljivo i prihvatljivo", naglasio je Vulević.
Sistem socijalne zaštite, objašnjava Tanjugov sagovornik, formiran je tako da omogući detetu da jednog dana bude sposobno da se samo o sebi brine i da može da funkcioniše kao samostalni građanin.
Tu, međutim, podvukao je Vulević, možda ima i najviše problema jer se teško sprovode planovi podrške deci da jednog dana mogu bez ikakvih problema da izađu u život, a, kako ocenjuje, u poslednje vreme se vidi napredak u toj oblasti.
"Ne bira se dete za roditelje, nego roditelji za dete. Imamo karakteristike deteta podobnog za usvojenje i procenjen sadržaj njegovih potreba. Biramo roditelje koji će na najbolji mogući način zadovoljiti potrebe deteta u oblasti obrazovanja, vaspitanja, emocionolnog razvoja, socijalizacije, zdravlja...", zaključio je Vulević.
Direktor Centra za zaštitu odojčadi, dece i omladine "Zvečanska" Zoran Milačić naveo je da je u toj instituciji smešteno oko 35 dece do tri godine, 150 koji imaju između četiri i 10 godina, dok je ostalih 240 starije od 10 godina.
Razloge za češće usvajanje mališana najmlađeg uzrasta Milačić vidi u želji porodice da uzme malo dete jer je to najbliže prirodnoj situaciji kada se ono dobija i postoji razmišljanje da će tako lakše preneti svoje vaspitne stavove na dete.
Govoreći o obrazovanju starije dece u "Zvečanskoj", Milačić je rekao da je cilj da se stvori situacija kao u prirodnoj porodici, pa se sa decom prave dogovori u odnosu na želje koje imaju vezane za školovanje, kako srednjoškolsko, tako i fakultetsko.
"U odnosu na želje koje mlada osoba ima i u odnosu na procenu vaspitača i stručnog tima koji radi u njegovom domu sugeriše se šta bi za njega možda bilo najbolje. U skladu sa njegovim željama traži se konačan stav i najčešće se dešava da dete upisuje školu koju najviše i želi", objasnio je Milačić.
U "Zvečanskoj", prema rečima Milačića, deca mogu boraviti do profesionalnog osposobljavanja u skladu sa svojim potencijalima, a trenutno oko 20 štićenika Centra studira, kako prirodne, tako i društvene fakultete i više škole.
"Trudimo se da što više školuju i da imaju što bolju kvalifikaciju do izlaska iz ove institucije. U završnim godinama boravka deteta, radi se priprema za izlazak iz institucije koja podrazumeva stalnu i kontinuiranu saradnju centrima za socijalni rad sa opštine odakle dete potiče", objasnio je Milačić.
Kada dođe vreme da dete napusti Centar, a do tada nije usvojeno se, naglasio je Milačić, u saradnji sa širom društvenom zajednicom, pripremaju uslovi za useljavanje u stambeni prostor ukoliko dete ima zaostavštinu od prirodne porodice, a u suprotnom se pronalazi drugi smeštaj u kome bi dete moglo živeti.
(Tanjug)
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
BEŠĆUTAN POSTUPAK VINKOVAČKOG CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB
BRUTALNO RAZDVAJANJE Tri brata ugurali u auto i odveli ih u tri grada na posvajanje
Udomitelji: Zašto taj postupak nije mogao ići normalno, da mi pripremimo djecu i da posvojiteljima kažemo što vole, a što ne Ministarstvo: Djeca su dobro pripremljena, a udomitelji su negodovali jer se nisu mirili s posvojenjem. Ali, istražit ćemo slučaj
Odveli su ih kao da su roba, bez najave, bez pripreme. Socijalna je radnica utrčala u kuću, rekla da se pozdravimo s djecom jer odlaze zauvijek, skinula ih je do gola da vidi u kakvom su stanju, skupila im stvari i zdravstvene knjižice i odvela ih. Djeca su vrištala, prestravljeno su se zaletjela prema meni i vikala: ‘Ne daj nas, ne daj nas!’ Najmanjega mi je otrgnula iz naručja i zajedno s većima utrpala u auto.
VEZANE VIJESTI
Otad ih nismo ni vidjeli, ni čuli. Ne znamo ni gdje su, ni kako im je. Noćima ne spavamo, mislimo na ta mala preplašena lica i ne možemo se smiriti - opisuju događaj od 16. listopada ove godine neutješni udomitelji iz okolice Vinkovaca, koji su se od srpnja 2012. brinuli o tri brata, dječaka sada u dobi od četiri, šest i sedam godina.
Dječaci su oduzeti biološkim roditeljima zbog zanemarivanja i zapuštanja. U godinu i pol, koliko su proveli kod udomitelja, kažu, djeca su iznimno napredovala, smirila su se i socijalizirala, a naročito su se povezali s udomiteljima.
- Znali smo da postoji mogućnost da djeca idu na posvojenje i razumjeli smo to. Ali ovo nismo očekivali - kažu udomitelji.
Centar za socijalnu skrb ih, tvrde, nije ni obavijestio da će se to dogoditi, a osim što su, kažu, bez ikakve pripreme 16. listopada ove godine istrgnuli dječake iz obitelji koju su smatrali svojom, istoga su ih dana i razdvojili i dali na posvojenje u tri različite obitelji u tri različita grada!
- Zamislite vi te male dušice, da im se to dogodi u jednom danu! Da ih odvoje i od nas i međusobno! Zašto taj postupak nije mogao ići normalno, da ih mi pripremimo, da ih podržavamo, da im kažemo da će dobiti mamu i tatu, da će im biti lijepo? Da se nađemo s posvojiteljima, da ih upoznamo s djecom, porazgovaramo? Da im kažemo što vole, a što ne, što im je važno, kako ih se uspavljuje? I zar nisu mogli naći obitelj koja bi posvojila sve troje? Jer to su krasna djeca - pitaju se udomitelji. Pokušali su o tome razgovarati u nadležnom centru no, kaže, nisu ih željeli ni primiti, a neslužbenim su kanalima čuli da je i posvojiteljima zabranjeno da ih zovu i kontaktiraju.
U Centru za socijalnu skrb ne niječu da su - suprotno svim preporukama - dječake posvojile tri različite obitelji, ali tvrde da nije bilo moguće učiniti suprotno.
- To je jako kompliciran slučaj, radilo se o troje jako zapuštene i fizički jako različite djece među kojom nije bilo nikakve povezanosti. Radili smo sve što smo mogli za dobrobit djece, ali nije bilo moguće pronaći posvojitelje za svu trojicu jer nismo nikada imali tako zanemarenu djecu. Nismo mogli pronaći nikoga tko bi želio barem dvojicu - tvrdi nadležna socijalna radnica, ne precizirajući koliko je posvojiteljskih parova kontaktirala i je li moguće da niti jedan od oko 750 posvojiteljskih parova nije bio spreman uzeti braću.
- Ne znam za svih 750, ali oni koje smo kontaktirali - nisu - kaže.
Ispričala je da su djeca u jako teškom stanju, da dijete od četiri godine uopće ne priča, da još nosi pelene, da ni najstariji brat ne kontrolira veliku nuždu te da je srednji brat iznimno agresivan.
Uz to, tvrdi, dječaci su dobro upoznali svoje posvojitelje te se s njima zbližili kroz najmanje šest susreta, a povratne informacije su jako dobre - posvojitelji su, kaže, prezadovoljni.
- Moj Bože... Ne možemo doći k sebi. Ti su dječaci svirali tamburice u lokalnom društvu, išli u malu školu, najstariji je imao odlične rezultate u školi, družili su se, svi ih znaju! Da nose pelene i ne znaju pričati?!? Pa ovo je izvan pameti! Na televiziji su nastupali tijekom Vinkovačkih jeseni! I da su imali šest susreta s posvojiteljima? Ovo je sramota - kažu rezignirani udomitelji.
Jedini susret s posvojiteljima, ističu udomitelji, mogao se dogoditi mjesec dana ranije, kad je socijalna radnica došla po djecu i odvela ih na psihotestiranje.
- Djeca su se vratila uplakana i ponavljala da ne žele ići od nas. Shvatili smo da nešto nije u redu. Mi i dalje nismo mogli doći do informacija - kažu udomitelji.
Udomitelji su o svemu obavijestili i Ministarstvo socijalne politike, koje je najavilo nadzor u Centru i utvrđivanje istine. Informacije koje su im do sada dostavljene iz Centra odgovaraju onima koje je nama prezentirala socijalna radnica.
Stoga u Ministarstvu navode kako ih je Centar obavijestio da su djeca dobro pripremljena, a da udomitelji nisu mirno prihvatili činjenicu da će djeca biti posvojena, da su negodovali i da je to razlog zbog kojeg Centar nije dogovarao susrete djece s posvojiteljima u prisutnosti udomitelja. Međutim, kažu, pomno će istražiti cijeli slučaj.
Kako neslužbeno saznajemo, Ministarstvu se nedavno za pomoć obratio još jedan udomiteljski par iz nadležnosti toga centra. Na udomljenju su imali dvoje djece. S jednim su se djetetom izrazito povezali, a drugo se nije moglo adaptirati.
Obavijestili su Centar da bi rado posvojili jedno dijete, da su stvorili s njim duboku emocionalnu vezu i da bi htjeli biti obitelj. Centar im je odgovorio da to ne dolazi u obzir i da moraju posvojiti oboje djece.
Na to nisu bili spremni, ali su razumjeli i poštovali odluku Centra da djeca ostanu zajedno. Međutim, nakon kraćeg vremena doznali su da je Centar za socijalnu skrb djecu da na posvojenje - u dvije različite obitelji!
'Posvojenje i razdvajanje djece bez pripreme ima dalekosežne posljedice'
Posvojenje djece bez temeljite pripreme, kao i razdvajanje biološke braće kad ono nije nužno stručno je krajnje neprihvatljivo i neodgovorno te može imati dalekosežne posljedice.
- Priprema djece prije posvojenja neophodna je za lakšu tranziciju djece iz udomiteljske obitelji ili ustanove u novu situaciju i novu obitelj. Prijelaz je sam po sebi težak, jer dijete odlazi od osoba koje je poznavalo i za koje se vezalo u potpuno novu situaciju u kojoj mu praktično stranci postaju roditelji. Upravo zbog toga je priprema djeteta važna - objašnjava Diana Topčić-Rosenberg, predsjednica Udruge za podršku posvajanju Adopta, koja je prošli mjesec, u suradnji s Ministarstvom socijalne politike, organizirala konferenciju za stručnjake i posvojitelje pod geslom “Dijete u središtu posvojenja”.
Priprema, dodaje, minimalno treba uključivati razgovor s djetetom o tome što će se dogoditi, koji trebaju obaviti stručni radnici centra za socijalnu skrb u suradnji s udomiteljima.
- Uloga udomitelja je iznimno važna jer bi oni trebali djetetu pomoći da se oprosti s okruženjem u kojem je do tada boravilo i dati mu svojevrsnu dozvolu da zavoli novu obitelj. Bez svega toga, dijete samo proživljava novu traumu kakvu je već proživjelo kada je izdvojeno iz biološke obitelji. Takvi nagli prekidi, uz to što su neobzirni i okrutni, pridonose osjećaju potpunog gubitka kontrole nad svime što se djetetu događa, dodatno ga traumatiziraju i otežavaju vezivanje uz novu obitelj - kaže Topčić-Rosenberg.
Dodaje da je važno i nakon prelaska u novu obitelj održavati odnose s udomiteljima. To ne treba biti prečesto, ali barem za dječji rođendan, Božić ili Novu godinu kako bi dijete imalo poveznicu između svoje prošlosti i budućnosti.
- Nažalost, usprkos najavama reforme sustava posvojenja, svaki centar za socijalnu skrb još uvijek ima svoju praksu posvojenja, od odnosa s potencijanim psovojiteljima, odnosa prema djetetu dok je pod njihovom skrbi, izbora posvojitelja, upoznavanja s djetetom, cjelovitosti podataka o djeci. Na našoj nedavnoj konferenciji o posvojenju više smo puta isticali da je za reformu prvenstveno potrebna promjena stava: da dijete postane uistinu, a ne samo deklarativno, fokus posvojenja - ističe Topčić-Rosenberg.
Centar: Sebično je posvajati i brata i sestru!
Ovo nije prvi put da primaju ozbiljne primjedbe na rad Centra za socijalnu skrb Vinkovci. Upravo je taj centar bio odgovoran i za nevjerojatni postupak posvojenja djevojčice, o čemu je Jutarnji list pisao prije godinu dana. Podsjetimo, par koji je posvojio djevojčicina brata želio je posvojiti i djevojčicu, no Centar ih je - unatoč njihovim pismima, molbama, uputama na najbolju svjetsku praksu, pa čak i službenom naputku Ministarstva socijalne politike - odbio s objašnjenjem da je “sebično tražiti da posvoje i biološku sestru svojeg sina jer mnogi posvojitelji čekaju te je pošteno da svatko dobije barem jedno dijete!”.
Stručnjake je šokiralo bazično nerazumijevanje instituta posvojenja, čiji je cilj pronaći najbolje moguće obitelji djeci bez roditeljske skrbi, a ne pronaći djecu što većem broju potencijalnih posvojitelja. Održavanje bratskih i sestrinskih veza pritom ima iznimnu važnost.
Centar je to potpuno ignorirao i djevojčici već pronašao nove posvojitelje, upoznao je s njima i krenuo u završnu fazu posvojenja. Međutim, posvojitelji njezina brata digli su tužbu u ime dječaka i na kraju dobili spor i spojili brata i sestru, koji danas odrastaju zajedno.
http://www.jutarnji.hr/bescutan-postupak-vinkovackog-centra-za-socijalnu-skrb--tri-brata-ugurali-u-auto-i-odveli-ih-u-3-grada-na-posvajanje-/1145362/?fb_action_ids=679415905410727&fb_action_types=og.likes&fb_source=other_multiline&action_object_map=[605204379559429]&action_type_map=[%22og.likes%22]&action_ref_map=[]
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Ovo nema veze sa usvajanjem ali mislim da je tekst koji je vredan čitanja i itekako može da se primeni i na naše situacije
http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/kako-pomoci-tugujucem-djetetu/
http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/kako-pomoci-tugujucem-djetetu/
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
http://zena.blic.rs/Porodica/20759/Ispovest-ocajne-majke-Moj-sin-ima-10-godina-i-preti-da-ce-ubiti-nas-pa-sebe
Gde god da čitam komentare na ovaj tekst i video - eto pa ti usvoji dete, to je rizik usvajanja... Kao da biološka deca ne obolevaju od bipolarnog poremećaja Zato sam na tekst Trla Babe Lan imala osećaj ljigavosti i licemerja ljudi koji su je dizali u nebesa zbog usvajanja. Čim se tekst napiše na drugi način eto pravih lica...
Gde god da čitam komentare na ovaj tekst i video - eto pa ti usvoji dete, to je rizik usvajanja... Kao da biološka deca ne obolevaju od bipolarnog poremećaja Zato sam na tekst Trla Babe Lan imala osećaj ljigavosti i licemerja ljudi koji su je dizali u nebesa zbog usvajanja. Čim se tekst napiše na drugi način eto pravih lica...
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
http://www.adoption.net/adoptive-parents/blog/what-i-learned-about-raising-an-adopted-child
I was adopted and I am also a mother to children who came to me through adoption. I will carry on the many things my mother did for me as a child of adoption, for my own children. My mother died before any of my children were born so I never had the opportunity to ask her how to handle things with my own children, but I still follow her lead. Four of the five people in my own house were adopted and every story is different. Every parent will need to adjust for the needs and situations of their own children individually, but there are certainly some clear avenues that can help you along the way:
From the start, let your child know their story in age appropriate ways. What leads up to adoption are generally very adult topics that small children are not ready for. Just like you do not spill the full scoop about the birds and bees the first time a child asks where babies come from, you will take their adoption story with baby steps as well.
Never speak poorly about a birthparent. Your child’s life began with their birthparents. They are a part of your child and it will be a mistake for you and your child for you to overtly judge or be negative about their birth family.
If you share a relationship with a birthparent, they are family too. But that does not mean the child is not your child, it just means there are more people to share love with them and who cannot embrace that?
If you got to know your child’s birth parent prior to their birth, but they have chosen not to share communication with your child, let your child know what you notice about them that is like their birthparent. Are they both funny? Do they have the same nose? What did they share with you about themselves?
Let them know how they are like you, as well. Many times people commented on my looking like my mom or had big eyes like my sister. I liked that too.
If you do not know the answer to one of the questions your child asks about his or her adoption or birthparents, be honest that you do not know.
If your child’s adoption story began with something you think was negative, like drug use, abandonment, removal for abuse, etc. When they are old enough to process what that means, give only the facts. As he or she gets older, allow your child to create their own perception of how it shaped their life. I lived in a car for the first months of my life with my birthmother and half sister. She left me with friends and did not return. I believe she continued to parent her other daughter. I have not once felt “abandoned” or wondered “why didn’t she take me,” I instead in my adult years have felt for my birthmother in the choice she felt she needed to make. I have hoped she and her daughter found their way and have had full and happy lives. Had my mom added any negative opinion to my story, I may feel differently about my story, my worth, my birthfamily.
If your child’s birthparents expressed to you that they would have liked to have been able to parent your child but for whatever reason did not feel they could. Tell your child that. Do not be afraid to do it. As your child gets older they will appreciate your honesty and in knowing they were truly “wanted” by both parenting sides of the triad.
Do not refer to your child, as your “adopted child.” They are your child.
Support your child in their need to know or to search for their biological family if that is their wish and they are old enough. Never feeling threatened because no matter where they go or who they meet they are still your child. Also know that many adoptees never choose to search.
Meet all of your child’s needs - physically, emotionally and behaviorally, knowing that his or her adoption may or may not have been the cause of some of them.
Let your child’s adoption be part of their story. No need to hide it under a bushel. It was as natural to me growing up as someone else telling stories of how long their mom was in labor with them. BUT their whole story should not be defined by being adopted. He or she will be- should be- many things and being adopted will just be one of them.
Hold them, love them and always let them know you are there. Whatever comes, whether it is related to their adoption or just growing up, they will have strength in knowing this. They are your child
I was adopted and I am also a mother to children who came to me through adoption. I will carry on the many things my mother did for me as a child of adoption, for my own children. My mother died before any of my children were born so I never had the opportunity to ask her how to handle things with my own children, but I still follow her lead. Four of the five people in my own house were adopted and every story is different. Every parent will need to adjust for the needs and situations of their own children individually, but there are certainly some clear avenues that can help you along the way:
From the start, let your child know their story in age appropriate ways. What leads up to adoption are generally very adult topics that small children are not ready for. Just like you do not spill the full scoop about the birds and bees the first time a child asks where babies come from, you will take their adoption story with baby steps as well.
Never speak poorly about a birthparent. Your child’s life began with their birthparents. They are a part of your child and it will be a mistake for you and your child for you to overtly judge or be negative about their birth family.
If you share a relationship with a birthparent, they are family too. But that does not mean the child is not your child, it just means there are more people to share love with them and who cannot embrace that?
If you got to know your child’s birth parent prior to their birth, but they have chosen not to share communication with your child, let your child know what you notice about them that is like their birthparent. Are they both funny? Do they have the same nose? What did they share with you about themselves?
Let them know how they are like you, as well. Many times people commented on my looking like my mom or had big eyes like my sister. I liked that too.
If you do not know the answer to one of the questions your child asks about his or her adoption or birthparents, be honest that you do not know.
If your child’s adoption story began with something you think was negative, like drug use, abandonment, removal for abuse, etc. When they are old enough to process what that means, give only the facts. As he or she gets older, allow your child to create their own perception of how it shaped their life. I lived in a car for the first months of my life with my birthmother and half sister. She left me with friends and did not return. I believe she continued to parent her other daughter. I have not once felt “abandoned” or wondered “why didn’t she take me,” I instead in my adult years have felt for my birthmother in the choice she felt she needed to make. I have hoped she and her daughter found their way and have had full and happy lives. Had my mom added any negative opinion to my story, I may feel differently about my story, my worth, my birthfamily.
If your child’s birthparents expressed to you that they would have liked to have been able to parent your child but for whatever reason did not feel they could. Tell your child that. Do not be afraid to do it. As your child gets older they will appreciate your honesty and in knowing they were truly “wanted” by both parenting sides of the triad.
Do not refer to your child, as your “adopted child.” They are your child.
Support your child in their need to know or to search for their biological family if that is their wish and they are old enough. Never feeling threatened because no matter where they go or who they meet they are still your child. Also know that many adoptees never choose to search.
Meet all of your child’s needs - physically, emotionally and behaviorally, knowing that his or her adoption may or may not have been the cause of some of them.
Let your child’s adoption be part of their story. No need to hide it under a bushel. It was as natural to me growing up as someone else telling stories of how long their mom was in labor with them. BUT their whole story should not be defined by being adopted. He or she will be- should be- many things and being adopted will just be one of them.
Hold them, love them and always let them know you are there. Whatever comes, whether it is related to their adoption or just growing up, they will have strength in knowing this. They are your child
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Ovo nama treba, disciplina uvek slaba tačka... Potrebne su mi stalno nove ideje, da su nenasilne a da deluju ipak. Samo sam površno iščitala, ali ću kasnije pažljivije ali da podelim sa vama.
http://adoption.about.com/od/child_behavior/a/Child-Discipline-Techniques-For-Foster-Or-Adopted-Children.htm
Child Discipline Techniques for Foster or Adopted Children
Discipline Techniques for Children Who May Have Been Abused or Neglected
By Carrie Craft
Foster parents are not allowed to use corporal punishment with foster children. Adoptive parents are also wise to try other discipline techniques and to avoid corporal punishment due to many children's past experiences with abuse and neglect.
When someone becomes a foster parent or adopts a child they are often put into a position to manage difficult behaviors. The children in the foster care system have usually endured abuse and neglect and often express their feelings through behavior. Some internationally adopted children may display similar behaviors due to living in an orphanage. Here are few child discipline ideas that helped numerous foster and adoptive families.
Redirection. Often it is helpful to attempt to distract a child's undesirable behavior with redirection. For example, if a child is focused on pestering a sibling, try interesting the child in a different activity in another room or engage the child in performing a chore together with you.
Ignore the behavior. This is the toughest discipline for me as I find ignoring behavior to be very difficult. Make sure that you are ignoring a behavior that is not a danger to the child or others. Ignoring a fire starting behavior, for example, is not a wise decision. But it would not be difficult to ignore a child that sucks his thumb, refuses to pick up his socks, or flush the toilet. It's wise to pick your battles.
Utilize Love and Logic. I highly recommend the Becoming a Love and Logic Parent program to all parents, especially foster and adoptive parents. This program helps parents learn how to pick their battles, like suggested above, and make the words parents say to their children actually worthwhile and not empty threats.
Timeout. It's probably one of the oldest parenting tools in the book when it comes to child discipline. Timeout is the practice of placing a child in a corner or on a timeout bench for a set number of minutes. A good rule of thumb is the child's age plus one minute. The child is often placed so that they are facing the wall. Be aware that this may not be a good choice for children with attachment issues. Do more research or ask your child's therapist if timeout would be a good discipline method for a child that is struggling with attachment issues. If so, consider time-in.
Time-in. Similar to timeout, but the child sticks by the adult caregiver's side for a set number of minutes. The child does whatever the adult is doing. If the parent is washing dishes, the child is standing right next to the parent. Only consider this discipline method if the parent is not overly stressed. A parent should not choose time-in when that child is already working on the parent's last shred of sanity.
Consult a professional. Some behavioral issues may be too big for a parent to handle on their own. Consider setting up weekly sessions for the therapist to work with the child, or the therapist may suggest family sessions. The therapist can help the child further work through past trauma to help reduce behavior issues.
Talk with the child about their feelings. One of the easiest ways to work with a child's behaviors may be to talk with a child about their feelings. Help a child understand why they are acting out. A child slamming around the breakfast, cereal bowls may be feeling anger. The child that is sulking may be feeling sad. It seems logical and easy to us, but many traumatized children may be detached from their emotions and not fully be able to identify what they are feeling or why. Help assign feelings with discussions. A great way to do this is with The 4 Whats technique.
Earning privileges and losing privileges. Another easy disciple technique is to help children see how they are able to earn privileges with right choices and lose privileges with wrong choices. It is how the world works most of the time; compare work and the earning of a paycheck and theft and earning prison time and the loss of freedom. Earning or losing privileges can also be the earning or loss of an important object or an opportunity or privilege.
Weekly family meetings. Meeting together as a family to discuss various topics can be a very effective way in dealing with difficult behaviors. Remember to not allow the meeting to get out of control. Find fun ways to allow everyone a chance to speak. Try to remain positive with the children. Don't allow the meeting to become a way for the other children in the home to attack one person. We use a family meeting right when new foster children first enter our home, but we also like to try to hold family meetings weekly. Here are guidelines on how to do weekly family meetings in your home.
Chart child's behaviors. I became informed on the usefulness on behavior charts while working at a children's home. We not only targeted behaviors that the children needed to work on, but also behaviors that the children were already successful. This allowed the children to experience success everyday. Behavior charts help the caregiver and the child see how they are progressing with targeted behaviors, such as cussing, not doing school work, arguing, and more. They can also be useful in helping social workers and birth parents see how the child is doing in the foster home. Here are a few guidelines and ideas on how to utilize a behavior chart in your home.
Combine child discipline strategies. It would also be very easy to combine strategies when working with children. A behavior chart can very easily be turned into a token economy with stickers and the child is then earning privileges based off the chart.
Working with behaviors is one part of foster or adoptive parenting that is often not very pleasant, but it's probably one of the most important piece of helping children and families get back on track. If we can help children manage these behaviors and understand why they do the things they do, understand their feelings, and overcome maladaptive coping or survival skills, we are helping them to one day become productive citizens.
http://adoption.about.com/od/child_behavior/a/Child-Discipline-Techniques-For-Foster-Or-Adopted-Children.htm
Child Discipline Techniques for Foster or Adopted Children
Discipline Techniques for Children Who May Have Been Abused or Neglected
By Carrie Craft
Foster parents are not allowed to use corporal punishment with foster children. Adoptive parents are also wise to try other discipline techniques and to avoid corporal punishment due to many children's past experiences with abuse and neglect.
When someone becomes a foster parent or adopts a child they are often put into a position to manage difficult behaviors. The children in the foster care system have usually endured abuse and neglect and often express their feelings through behavior. Some internationally adopted children may display similar behaviors due to living in an orphanage. Here are few child discipline ideas that helped numerous foster and adoptive families.
Redirection. Often it is helpful to attempt to distract a child's undesirable behavior with redirection. For example, if a child is focused on pestering a sibling, try interesting the child in a different activity in another room or engage the child in performing a chore together with you.
Ignore the behavior. This is the toughest discipline for me as I find ignoring behavior to be very difficult. Make sure that you are ignoring a behavior that is not a danger to the child or others. Ignoring a fire starting behavior, for example, is not a wise decision. But it would not be difficult to ignore a child that sucks his thumb, refuses to pick up his socks, or flush the toilet. It's wise to pick your battles.
Utilize Love and Logic. I highly recommend the Becoming a Love and Logic Parent program to all parents, especially foster and adoptive parents. This program helps parents learn how to pick their battles, like suggested above, and make the words parents say to their children actually worthwhile and not empty threats.
Timeout. It's probably one of the oldest parenting tools in the book when it comes to child discipline. Timeout is the practice of placing a child in a corner or on a timeout bench for a set number of minutes. A good rule of thumb is the child's age plus one minute. The child is often placed so that they are facing the wall. Be aware that this may not be a good choice for children with attachment issues. Do more research or ask your child's therapist if timeout would be a good discipline method for a child that is struggling with attachment issues. If so, consider time-in.
Time-in. Similar to timeout, but the child sticks by the adult caregiver's side for a set number of minutes. The child does whatever the adult is doing. If the parent is washing dishes, the child is standing right next to the parent. Only consider this discipline method if the parent is not overly stressed. A parent should not choose time-in when that child is already working on the parent's last shred of sanity.
Consult a professional. Some behavioral issues may be too big for a parent to handle on their own. Consider setting up weekly sessions for the therapist to work with the child, or the therapist may suggest family sessions. The therapist can help the child further work through past trauma to help reduce behavior issues.
Talk with the child about their feelings. One of the easiest ways to work with a child's behaviors may be to talk with a child about their feelings. Help a child understand why they are acting out. A child slamming around the breakfast, cereal bowls may be feeling anger. The child that is sulking may be feeling sad. It seems logical and easy to us, but many traumatized children may be detached from their emotions and not fully be able to identify what they are feeling or why. Help assign feelings with discussions. A great way to do this is with The 4 Whats technique.
Earning privileges and losing privileges. Another easy disciple technique is to help children see how they are able to earn privileges with right choices and lose privileges with wrong choices. It is how the world works most of the time; compare work and the earning of a paycheck and theft and earning prison time and the loss of freedom. Earning or losing privileges can also be the earning or loss of an important object or an opportunity or privilege.
Weekly family meetings. Meeting together as a family to discuss various topics can be a very effective way in dealing with difficult behaviors. Remember to not allow the meeting to get out of control. Find fun ways to allow everyone a chance to speak. Try to remain positive with the children. Don't allow the meeting to become a way for the other children in the home to attack one person. We use a family meeting right when new foster children first enter our home, but we also like to try to hold family meetings weekly. Here are guidelines on how to do weekly family meetings in your home.
Chart child's behaviors. I became informed on the usefulness on behavior charts while working at a children's home. We not only targeted behaviors that the children needed to work on, but also behaviors that the children were already successful. This allowed the children to experience success everyday. Behavior charts help the caregiver and the child see how they are progressing with targeted behaviors, such as cussing, not doing school work, arguing, and more. They can also be useful in helping social workers and birth parents see how the child is doing in the foster home. Here are a few guidelines and ideas on how to utilize a behavior chart in your home.
Combine child discipline strategies. It would also be very easy to combine strategies when working with children. A behavior chart can very easily be turned into a token economy with stickers and the child is then earning privileges based off the chart.
Working with behaviors is one part of foster or adoptive parenting that is often not very pleasant, but it's probably one of the most important piece of helping children and families get back on track. If we can help children manage these behaviors and understand why they do the things they do, understand their feelings, and overcome maladaptive coping or survival skills, we are helping them to one day become productive citizens.
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Linkovi koji su mi se ucinili korisni. Nisu iskljucivo o usvajanju, vec o razlikama u vaspitanju dece (mada se u jednom clanku spominje usvojeno dete):
http://www.detinjarije.com/zasto-fantasticni-roditelji-podizu-depresivnu-decu/
http://www.detinjarije.com/zasto-su-francuski-roditelji-superiorni/
http://www.detinjarije.com/program-odvikavanja-od-roditeljskog-preterivanja-u-26-koraka/
snedra- Broj poruka : 1930
Godina : 56
Location : Beograd
Datum upisa : 22.05.2012
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Hvala Snedra :) Već sam čitala prva dva članka. Sad sam iščitala i treći. Korisni saveti, uglavnom ih primenjujem i slažem se. Jedino se ne bih složila sa onim da se tinejdžer procenjuje na osnovu ponašanja prema drugima a ne u kući. Ne znam što bi se samo to vrednovalo bilo za tinejdžere ili za decu. Vilenjakovo ponašanje na svim mestima sem u kući je uglavnom sjajno. Po ovome bi trebalo da sam oduševljena Što se razlike usvojene i ostale dece tiče, jeste to uglavnom slično, pa često i ovde kada pišem ljudi napišu da je tako. Razlika je po meni npr u stepenu besa... Kod usvojene dece on ima veću dubinu, kao što je i za očekivati... Takodje ispadi besa mogu da budu češći a pisala sam da sam i čitala da je ispitivanje granica i po istraživanjima daleko češće. Takodje ja bar kod Vilenjaka primećujem priličan jaz koji oni pominju i u članku izmedju razuma i emotivne zrelosti. Na nivou razuma, intelekta, on mislim daleko premašuje svoj uzrast. Stoga što sam ja navikla da razgovoram sa njim kao ili skoro kao da je odrasla osoba i što on mnogo toga shvata/razumeva zbuni me emotivna (ne)zrelost koja je opet ispod uzrasta u kome je... U svemu tome lakše je da roditelj "padne" na to da on nešto čini ili da pokušava da zaštiti dete od bola. A to nije dobro na šta i ukazuju ovi članci, ja se vežbam da kažem "ne", da granica bude granica, da ga nateram da sam obavlja stvari koje može... Mm me često ometa jer je on onaj popustljivi roditelj... A Vilenjak već ima jaku volju, stav, mišljenje, već sad ga "lomi" i kad je muž sam sa njim predje granice koje smo odredili... Ali mene jaka volja inspiriše da budem i ja jaka, a mislim da tako i mora, gde da ga pustimo da komanduje, mada gledam da je što više saradnja gde god može... Uglavnom nam je igranka bez prestanka, zanimljivosti nikad ne nedostaje
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Pošto smo mi svakako netradicionalni roditelji evo i netradicionalnih saveta za roditeljstvo
http://www.mojpedijatar.co.rs/10-netradicionalnih-roditeljskih-saveta/
Naročito usvojenom roditelju na početku roditeljstva može teško da padne kad dete kaže "mrzim te". Sećam se prvi put kad je meni Vilenjak rekao da me ne voli ja sam napravila čitavu dramu, bila tužna, pisala i ovde. A onda sam saznala da su takve izjave normalne i za biološku decu i da nema razloga za potresanje pa se i ne potresam. Kod nas takve izjave obično dodju kad treba uraditi nešto što mu se ne radi tako da mu ja odbrusim "ne moraš da nas voliš ali moraš da nas poštuješ" o zahtevam da uradi to čemu se opire...
http://www.mojpedijatar.co.rs/10-netradicionalnih-roditeljskih-saveta/
Naročito usvojenom roditelju na početku roditeljstva može teško da padne kad dete kaže "mrzim te". Sećam se prvi put kad je meni Vilenjak rekao da me ne voli ja sam napravila čitavu dramu, bila tužna, pisala i ovde. A onda sam saznala da su takve izjave normalne i za biološku decu i da nema razloga za potresanje pa se i ne potresam. Kod nas takve izjave obično dodju kad treba uraditi nešto što mu se ne radi tako da mu ja odbrusim "ne moraš da nas voliš ali moraš da nas poštuješ" o zahtevam da uradi to čemu se opire...
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Ovo nije članak vezan za usvajanje već za roditeljstvo uopšte. Ali pošto je kod nas naglašeno da stvaramo novi dom a deca imaju i prethodni pa manje ili više čeznu i za njim to mi se čini da ovi saveti mogu biti korisni.
http://superdete.com/1-3/kako-da-dom-bude-utociste-za-vase-dete
Kako da dom bude utočište za vaše dete ?
Vaš dom više nije utočište kao što je nekada znao da bude. Kada se vratite kući preplave vas računi i obaveze. E-mail i mobilni telefon povezuju vas sa spoljnim svetom i u isto vreme ometaju veze sa porodicom. U nekim porodicama TV je stalno uključen, donoseći uznemiravajuće vesti raznih vrsta.
Kako da dom bude utočište za vaše dete?Deci je potrebno je da dom bude sigurno mesto, fizički i emotivno. Kako bi se deca usredsredila na mnog zahteve koje odrastanje postavlja pred njih, potrebno im je da njihov dom bude sigurno, solidno mesto u kome se osećaju zaštićeno. Potrebno im je da osećaju kako možemo da ih zaštitimo od svega neprijatnog ili lošeg u spoljašnjem svetu.
Bez obzira na to koliko je dete samostalno dok ide za svojim interesima van kuće, potrebno mu je da zna da može da računa na prisustvo roditelja kada se vrati kući. Dete bi najviše vremena najradije provodilo sa vama. Čak i kada krene da ide kod prijatelja da prespava, ili kada je van kuće po ceo dan, kada dođe kući dete želi dve stvari: bezbedno mesto na kome može da bude ono što jeste i da oseća duboku i prijatnu povezanost sa svojom porodicom. Ukoliko se čini da dete život u kući provodi samo ispred ekrana televizora ili računara to je signal da postoji dublja potreba od toga ispod površine.
Veliki je dar pružiti detetu osećaj utočišta u sopstvenom domu. To mu omogućava da bije svoje bitke van kuće i vraća se u nju kako bi dopunilo svoje baterije. To ujedno celoj porodici pruža osećaj toplog gnezda. Istraživanja pokazuju da su odrasle osobe, koje su svesno kreirale dom u kome imaju osećaj lepote i nege, boljeg raspoloženja i život im je manje stresan.
Evo nekoliko saveta kako da kreirate utočište od svog doma:
Usporite
Svako voli uzbuđenja, ali stres ubija i to doslovce. Stres narušava strpljenje, sposobnost da čovek pruži najbolje od sebe svojoj deci i svom zdravlju. Dovodi do gojaznosti, izbezumljenosti i ljutine. Ako pošteno razmislite o svom životu možete uvideti kako sami dovodite do toga da vam život bude stresniji nego što bi trebalo. Potrebno je samo da donesete odluku da malo usporite. Ako želite da se vaša deca bolje ponašaju, počnite da usporavate svakodnevni ritam.
Kako da dom bude utošište za vaše dete ?Vaš dom je utočište za vaše dete
To znači da svi članovi porodice treba da se odnose sa poštovanjem jedni prema drugima, bez nasilja, fizičkog ili verbalnog, da su tolerantni, uključujući i decu u to.
Pokušajte da ne planirate previše vreme u kući
Boravak kod kuće treba da bude vreme koje nije mnogo izloženo pritisku. Naravno, deca treba da budu članovi domaćinstva koji daju svoj doprinos, ali potrebno je i da se opuste. Pokušajte da ih ne zatrpate obavezama povrh izrade domaćih zadataka, časovima muzike, treninzima i slično. Obično su tinejdžeri pod velikim stresom.
Prihvatite detinjastu crtu svog deteta
To je deo ličnosti deteta koji se pojavljuje nakon svih zahteva koje dete ispunjava tokom dana. Celog dana ima obaveze i kada se pojavite vi kao roditelj, inicirate pojavu te detinjaste crte samim tim što ste roditelj. Dete krene da se ponaša kao beba.
Postavlja se pitanje da li ga treba podsećati na činjenicu da nije više tako malo. Obično ne. Svakom detetu potrebno je da ponekada bude opet malo. Ako mu to dozvolite kada ima potrebu za tim (u trenucima opuštanja, pred počinak, kada je premoreno) smanjujete šansu da se neadekvatno isponaša kada je to najnezgodnije (u prodavnici, prilikom večere sa prijateljima). Može vam se činiti da će vaše dete zauvek biti beba, ali to će prestati pre nego što se nadate. Zato slobodno dozvolite svom detetu da se povremeno opet oseća kao da je malo.
Postarajte se da dovoljno isplanirate vreme kako bi rutina deteta bila predvidiva
Kako da dom bude utošište za vaše dete ?Deci je potrebno da znaju šta mogu da očekuju. Zamislite kako radite na nekom projektu, a vaš supružnik iznenada saopšti kako je vreme da obiđete njegovu porodicu. Utisak deteta je da ima malo kontrole nad svojim životom. Nepredvidivim rasoredom samo ćete pogoršati situaciju i stvoriće se otpor kod deteta. Raspored doprinosi boljoj organizaciji i eliminiše stres usled stalnog traženja stvari u poslednjem trenutku.
Postavite ograničenja za tehnologiju. Dajte detetu dobar primer tako što ćete isključiti svoj računar i mobilni telefon kako bi proveli veče sa porodicom. Uvedite porodično pravilo da subota veče bude vreme bez tehnologije. Može Vam se učiniti neobično u početku, ali vremenom ćete osećati sve veću međusobnu povezanost.
Budite svesni uticaja zvuka
Postoje studije koje dokazuju kako umirujući zvuci hrane imunitet i dušu. Druga strana zvuka je preglasno slušanje TV-a, slušanje uznemiravajućih vesti ili buka saobraćaja na ulici. Sve što učinite da minimizirate buku zaštitiće Vašu porodicu i fizički i emocionalno.
http://superdete.com/1-3/kako-da-dom-bude-utociste-za-vase-dete
Kako da dom bude utočište za vaše dete ?
Vaš dom više nije utočište kao što je nekada znao da bude. Kada se vratite kući preplave vas računi i obaveze. E-mail i mobilni telefon povezuju vas sa spoljnim svetom i u isto vreme ometaju veze sa porodicom. U nekim porodicama TV je stalno uključen, donoseći uznemiravajuće vesti raznih vrsta.
Kako da dom bude utočište za vaše dete?Deci je potrebno je da dom bude sigurno mesto, fizički i emotivno. Kako bi se deca usredsredila na mnog zahteve koje odrastanje postavlja pred njih, potrebno im je da njihov dom bude sigurno, solidno mesto u kome se osećaju zaštićeno. Potrebno im je da osećaju kako možemo da ih zaštitimo od svega neprijatnog ili lošeg u spoljašnjem svetu.
Bez obzira na to koliko je dete samostalno dok ide za svojim interesima van kuće, potrebno mu je da zna da može da računa na prisustvo roditelja kada se vrati kući. Dete bi najviše vremena najradije provodilo sa vama. Čak i kada krene da ide kod prijatelja da prespava, ili kada je van kuće po ceo dan, kada dođe kući dete želi dve stvari: bezbedno mesto na kome može da bude ono što jeste i da oseća duboku i prijatnu povezanost sa svojom porodicom. Ukoliko se čini da dete život u kući provodi samo ispred ekrana televizora ili računara to je signal da postoji dublja potreba od toga ispod površine.
Veliki je dar pružiti detetu osećaj utočišta u sopstvenom domu. To mu omogućava da bije svoje bitke van kuće i vraća se u nju kako bi dopunilo svoje baterije. To ujedno celoj porodici pruža osećaj toplog gnezda. Istraživanja pokazuju da su odrasle osobe, koje su svesno kreirale dom u kome imaju osećaj lepote i nege, boljeg raspoloženja i život im je manje stresan.
Evo nekoliko saveta kako da kreirate utočište od svog doma:
Usporite
Svako voli uzbuđenja, ali stres ubija i to doslovce. Stres narušava strpljenje, sposobnost da čovek pruži najbolje od sebe svojoj deci i svom zdravlju. Dovodi do gojaznosti, izbezumljenosti i ljutine. Ako pošteno razmislite o svom životu možete uvideti kako sami dovodite do toga da vam život bude stresniji nego što bi trebalo. Potrebno je samo da donesete odluku da malo usporite. Ako želite da se vaša deca bolje ponašaju, počnite da usporavate svakodnevni ritam.
Kako da dom bude utošište za vaše dete ?Vaš dom je utočište za vaše dete
To znači da svi članovi porodice treba da se odnose sa poštovanjem jedni prema drugima, bez nasilja, fizičkog ili verbalnog, da su tolerantni, uključujući i decu u to.
Pokušajte da ne planirate previše vreme u kući
Boravak kod kuće treba da bude vreme koje nije mnogo izloženo pritisku. Naravno, deca treba da budu članovi domaćinstva koji daju svoj doprinos, ali potrebno je i da se opuste. Pokušajte da ih ne zatrpate obavezama povrh izrade domaćih zadataka, časovima muzike, treninzima i slično. Obično su tinejdžeri pod velikim stresom.
Prihvatite detinjastu crtu svog deteta
To je deo ličnosti deteta koji se pojavljuje nakon svih zahteva koje dete ispunjava tokom dana. Celog dana ima obaveze i kada se pojavite vi kao roditelj, inicirate pojavu te detinjaste crte samim tim što ste roditelj. Dete krene da se ponaša kao beba.
Postavlja se pitanje da li ga treba podsećati na činjenicu da nije više tako malo. Obično ne. Svakom detetu potrebno je da ponekada bude opet malo. Ako mu to dozvolite kada ima potrebu za tim (u trenucima opuštanja, pred počinak, kada je premoreno) smanjujete šansu da se neadekvatno isponaša kada je to najnezgodnije (u prodavnici, prilikom večere sa prijateljima). Može vam se činiti da će vaše dete zauvek biti beba, ali to će prestati pre nego što se nadate. Zato slobodno dozvolite svom detetu da se povremeno opet oseća kao da je malo.
Postarajte se da dovoljno isplanirate vreme kako bi rutina deteta bila predvidiva
Kako da dom bude utošište za vaše dete ?Deci je potrebno da znaju šta mogu da očekuju. Zamislite kako radite na nekom projektu, a vaš supružnik iznenada saopšti kako je vreme da obiđete njegovu porodicu. Utisak deteta je da ima malo kontrole nad svojim životom. Nepredvidivim rasoredom samo ćete pogoršati situaciju i stvoriće se otpor kod deteta. Raspored doprinosi boljoj organizaciji i eliminiše stres usled stalnog traženja stvari u poslednjem trenutku.
Postavite ograničenja za tehnologiju. Dajte detetu dobar primer tako što ćete isključiti svoj računar i mobilni telefon kako bi proveli veče sa porodicom. Uvedite porodično pravilo da subota veče bude vreme bez tehnologije. Može Vam se učiniti neobično u početku, ali vremenom ćete osećati sve veću međusobnu povezanost.
Budite svesni uticaja zvuka
Postoje studije koje dokazuju kako umirujući zvuci hrane imunitet i dušu. Druga strana zvuka je preglasno slušanje TV-a, slušanje uznemiravajućih vesti ili buka saobraćaja na ulici. Sve što učinite da minimizirate buku zaštitiće Vašu porodicu i fizički i emocionalno.
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Evo još jednog članka za koji bih mogla da napišem isti komentar kao za prethodni... Pogotovo što ja sve češće dolazim do zaključka da mi skoro ništa ne možemo sem ljubavi, poverenja, izgradjivanja našeg sveta... da tako detetu/deci a i sebi damo snagu za ono što nas čeka u spoljnjem svetu. Nekad mi se čini da je malo a nekad da je tako mnogo. Što se članka tiče mislim da dve poslednje stavke imaju poseban značaj za nas...
Kako izgraditi poverenje kod deteta ?
Ako izgradite povernje malog deteta za male stvari, doći će kod vas sa velikim problemima. Dete neće doći pred vas i reći vam da zna da je želite da donosi odlične ocene i pita vas šta da radi, pošto ima šansu da prepisuje na kontrolnom. Ili vam reći da pati jer je zaljubljeno. Ili da ima problem sa najboljim drugom. Roditelj mora da zasluži takvo poverenje. Pitanje je kako?
Saslušajte dete kada želi da priča o detaljima svog dana
Događaji sa dečjeg igrališta možda vas ne zanimaju, ali navike u komunikaciji rano kreću. Da li slušate dok beskonačno čavrlja o svojim drugovima iz drugog razreda, čak i kada imate „važnije“ stvari da radite? Onda imate veće šanse da vam priča o suprotnom polu i svojim odnosima sa njima kada napuni 12 godina.
Teško je obraćati pažnju dok žurite da nabavite hranu za večeru i stignete kući, ali ako stvarno ne budete slušali dogodiće se dve stvari. Prvo ćete propustiti priliku da nešto saznate o svom detetu i podučite ga. Drugo, dete će znati da ne slušate stvarno pa će smatrati da nema mnogo svrhe da vam priča bilo šta.
Kako izgraditi poverenje kod detetaTrenirajte da slušate i ne reagujete preterano
Dete se boji da će napraviti još veći problem ukoliko popriča sa roditeljima. Dokažite da može da vam veruje da ćete ga podržati bez da izgubite smirenost kada ga maltretiraju na igralištu ili, ako imate ćerku, saznate da je u društvu sa kojim je išla u šoping bila i grupa starijih dečaka. U teškim trenucima duboko dišite. Smirite se pre nego što progovrite. Kada počnete krenite od pretpostavke da vaše dete ima ideju kako da reši konkretan problem i da će, uz vašu pomoć, doći do nekog rešenja.
Čuvajte poverenje
Setite sa kako ste bili posramljeni kada je vaš roditelj pred rođacima ispričao kako se bojite pauka. Ili kako je vaša majka pozvala komšinicu da joj ispriča ono što ste joj ispričali o komšinicinoj ćerki. Sve što vam dete kažete smatrajte poverljivom informacijom. Ako smatrate da tu informaciju treba da podelite sa nekim iz bilo kog razloga, čak i sa supružnikom, stavite to detetu do znanja.
Krenite sa malim stvarima
O teškim stvarima, kao što je činjenica da ste samohrani roditelj, ili mu je deda alkoholičar, krenite da pričate sa detetom dok je malo. Čak i najosetljivijoj temi za roditelje, seksu. Ako normalno dišete i normalno se ponašate i držite se činjenica, pre ili kasnije osećaćete se prirodno pri ovakvom razgovoru. Dete će osećati slobodu da pri ovakvim konverzacijama postavlja pitanja i priča o svojim osećanjima. Istraživanja pokazuju da će deca, koja vode ovakve razgovore sa porodicom, pre konsultovati roditelje kao tinejdžeri, nego ona koja kod kuće nemaju takav vid konverzacije.
Govorite istinu
Pravo je iskušenje reći detetu da ga ništa neće boleti dok histeriše prilikom odlaska kod doktora. Ali, zašto bi vam posle toga verovalo? Ako sa detetom želite da izgradite odnose pune poverenja govorite istinu odmah od početka.
http://superdete.com/1-3/kako-izgraditi-poverenje-kod-deteta
Kako izgraditi poverenje kod deteta ?
Ako izgradite povernje malog deteta za male stvari, doći će kod vas sa velikim problemima. Dete neće doći pred vas i reći vam da zna da je želite da donosi odlične ocene i pita vas šta da radi, pošto ima šansu da prepisuje na kontrolnom. Ili vam reći da pati jer je zaljubljeno. Ili da ima problem sa najboljim drugom. Roditelj mora da zasluži takvo poverenje. Pitanje je kako?
Saslušajte dete kada želi da priča o detaljima svog dana
Događaji sa dečjeg igrališta možda vas ne zanimaju, ali navike u komunikaciji rano kreću. Da li slušate dok beskonačno čavrlja o svojim drugovima iz drugog razreda, čak i kada imate „važnije“ stvari da radite? Onda imate veće šanse da vam priča o suprotnom polu i svojim odnosima sa njima kada napuni 12 godina.
Teško je obraćati pažnju dok žurite da nabavite hranu za večeru i stignete kući, ali ako stvarno ne budete slušali dogodiće se dve stvari. Prvo ćete propustiti priliku da nešto saznate o svom detetu i podučite ga. Drugo, dete će znati da ne slušate stvarno pa će smatrati da nema mnogo svrhe da vam priča bilo šta.
Kako izgraditi poverenje kod detetaTrenirajte da slušate i ne reagujete preterano
Dete se boji da će napraviti još veći problem ukoliko popriča sa roditeljima. Dokažite da može da vam veruje da ćete ga podržati bez da izgubite smirenost kada ga maltretiraju na igralištu ili, ako imate ćerku, saznate da je u društvu sa kojim je išla u šoping bila i grupa starijih dečaka. U teškim trenucima duboko dišite. Smirite se pre nego što progovrite. Kada počnete krenite od pretpostavke da vaše dete ima ideju kako da reši konkretan problem i da će, uz vašu pomoć, doći do nekog rešenja.
Čuvajte poverenje
Setite sa kako ste bili posramljeni kada je vaš roditelj pred rođacima ispričao kako se bojite pauka. Ili kako je vaša majka pozvala komšinicu da joj ispriča ono što ste joj ispričali o komšinicinoj ćerki. Sve što vam dete kažete smatrajte poverljivom informacijom. Ako smatrate da tu informaciju treba da podelite sa nekim iz bilo kog razloga, čak i sa supružnikom, stavite to detetu do znanja.
Krenite sa malim stvarima
O teškim stvarima, kao što je činjenica da ste samohrani roditelj, ili mu je deda alkoholičar, krenite da pričate sa detetom dok je malo. Čak i najosetljivijoj temi za roditelje, seksu. Ako normalno dišete i normalno se ponašate i držite se činjenica, pre ili kasnije osećaćete se prirodno pri ovakvom razgovoru. Dete će osećati slobodu da pri ovakvim konverzacijama postavlja pitanja i priča o svojim osećanjima. Istraživanja pokazuju da će deca, koja vode ovakve razgovore sa porodicom, pre konsultovati roditelje kao tinejdžeri, nego ona koja kod kuće nemaju takav vid konverzacije.
Govorite istinu
Pravo je iskušenje reći detetu da ga ništa neće boleti dok histeriše prilikom odlaska kod doktora. Ali, zašto bi vam posle toga verovalo? Ako sa detetom želite da izgradite odnose pune poverenja govorite istinu odmah od početka.
http://superdete.com/1-3/kako-izgraditi-poverenje-kod-deteta
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Evo jednog članka koji opisuje bes i transfer besa kako ga i ja tumačim. Mada je dete kod nas bešnje na oca nego na majku. Ja to tumačim što sam lepo objasnila razloge njegove biološke majke, hraniteljica je takodje bila koliko toliko lik koji je postojao u njegovom životu za razliku od hranitelja... Tako da kod nas bar češće muž stradava od napada besa ali od toga mi nije lakše. No kad vidim kako ljudi napišu kako bi usvojili slatku malu dečicu da im pomognu uvek pomislim da ne znaju šta pišu Humanisti bi pored usvojenog deteta iscrpli sve zalihe humanosti treći dan...
http://sherrieeldridgeblog.wordpress.com/2014/01/15/why-adoptees-get-mad-at-their-moms/
Many moms of adopted children can’t figure out what they’ve done wrong, what makes their children reject them, even though they have literally poured their very souls into their children. This anger may manifest in shouting matches, temper tantrums, refusing to let you hold her hand when walking through the parking lot, or refusing to go for a walk with you on Mother’s Day.
It’s downright hard for a mom not to take this rejection personally, but it is absolutely necessary that you don’t—both for the welfare of your child and your own sanity.
If you understand the core reason why your child is rejecting you, it will be easier for you to detach from an emotional response and help your child comprehend the source of her anger and deal effectively with it.
Misplaced Anger
Anger is a scab over a wound, a secondary emotion. In other words, it happens in response to another occurrence, which is pain. No doubt, your child has the anger problem, which manifests in rejection toward you as a mom, but what is the great hurt? You haven’t hurt her! You’ve done everything humanly possible to demonstrate your great love for her.
In reality, the anger is misplaced. Your daughter is not angry at you; instead, she is furious at her birth mother for leaving her behind. No matter how loving the birth mother and the adoption plan, the absence of the birth mother translated to your child as pure abandonment. That is the deep hurt beneath the scab.
Because your child doesn’t understand this dynamic, she lashes out at you, with misplaced anger. The birth mother isn’t around, so you receive the brunt of her anger.
You may be at the end of your rope, feeling crushed beyond belief by her multiple rejections. Truth be known, your child may wonder what is wrong with her—what is the cause of this overblown anger toward you?
How to Help
Understanding adoptee loss is the key to helping yourself and your child overcome this common adoption hurdle. Many parents read Twenty Things Adopted Kids Wish Their Adoptive Parents Knew, make notes in the margins, and then give it to the teen to read. This has opened many conversations.
If you can help her understand the source of her anger, then she can begin to manage it through grieving her loss (professional help may be needed here) and going forward toward healthier relationships, with you and others.
http://sherrieeldridgeblog.wordpress.com/2014/01/15/why-adoptees-get-mad-at-their-moms/
Many moms of adopted children can’t figure out what they’ve done wrong, what makes their children reject them, even though they have literally poured their very souls into their children. This anger may manifest in shouting matches, temper tantrums, refusing to let you hold her hand when walking through the parking lot, or refusing to go for a walk with you on Mother’s Day.
It’s downright hard for a mom not to take this rejection personally, but it is absolutely necessary that you don’t—both for the welfare of your child and your own sanity.
If you understand the core reason why your child is rejecting you, it will be easier for you to detach from an emotional response and help your child comprehend the source of her anger and deal effectively with it.
Misplaced Anger
Anger is a scab over a wound, a secondary emotion. In other words, it happens in response to another occurrence, which is pain. No doubt, your child has the anger problem, which manifests in rejection toward you as a mom, but what is the great hurt? You haven’t hurt her! You’ve done everything humanly possible to demonstrate your great love for her.
In reality, the anger is misplaced. Your daughter is not angry at you; instead, she is furious at her birth mother for leaving her behind. No matter how loving the birth mother and the adoption plan, the absence of the birth mother translated to your child as pure abandonment. That is the deep hurt beneath the scab.
Because your child doesn’t understand this dynamic, she lashes out at you, with misplaced anger. The birth mother isn’t around, so you receive the brunt of her anger.
You may be at the end of your rope, feeling crushed beyond belief by her multiple rejections. Truth be known, your child may wonder what is wrong with her—what is the cause of this overblown anger toward you?
How to Help
Understanding adoptee loss is the key to helping yourself and your child overcome this common adoption hurdle. Many parents read Twenty Things Adopted Kids Wish Their Adoptive Parents Knew, make notes in the margins, and then give it to the teen to read. This has opened many conversations.
If you can help her understand the source of her anger, then she can begin to manage it through grieving her loss (professional help may be needed here) and going forward toward healthier relationships, with you and others.
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Slutim da vam ova karta o promenama usvojenog deteta prema godinama može biti korisna
http://www.adoptionsupport.org/res/timeline/indexinfanttimeline.php
http://www.adoptionsupport.org/res/timeline/indexinfanttimeline.php
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
http://www.tvbest.rs/41092-posle-27-godina-nasla-majku-preko-fejsbuka
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Obratite pažnju da se u ovom članku sve vreme piše o majci a ne biološkoj majci... Naravno poznata "informisanost" naših novinara...
Evo i originalnog članka
http://globalnews.ca/news/1231140/u-s-woman-finds-birth-mom-who-left-her-in-burger-king-bathroom-as-newborn/
Evo i originalnog članka
http://globalnews.ca/news/1231140/u-s-woman-finds-birth-mom-who-left-her-in-burger-king-bathroom-as-newborn/
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Kakvi komentari... podelila sam im minuse i pluseve ali naravno nemaju pojma o usvajanju no ja nemam snage da ih obrazujem. A kad počnu da žale usvojene roditelje kao oni su odgajili bla bla a deca bezobrazna traže biološke roditelji. Eto saosećajne dušice
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Simona ::Kakvi komentari... podelila sam im minuse i pluseve ali naravno nemaju pojma o usvajanju no ja nemam snage da ih obrazujem. A kad počnu da žale usvojene roditelje kao oni su odgajili bla bla a deca bezobrazna traže biološke roditelji. Eto saosećajne dušice
Ovo je , iz mog ugla, najsuroviji stav ili bolje rečeno predrasuda koja postoji kod ljudi. Mislim da nema te rečenice na svetu koja može više da (me) razori, kao ova. Čist kriminal!
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Komentare sam čitala na ovom linku
http://zena.blic.rs/Porodica/22048/Pronasla-majku-koja-je-ostavila-u-toaletu-pre-27-godina/komentari#komentar
Ima ih i na fb takodje. Pa ako imate snage da sa njima pričate... Inače usvojene roditelje zovu usvojitelji. Uglavnom nizak nivo svesti poznavanja teme i od strane novinara i od strane ljudi koji komentarišu. Mislim ne očekujem ja da oni znaju sve detalje koje mi znamo ali bar je u onom stranom članku pisano 'birth mother' ili 'biological mother' i već kad se tako napiše asocijacije su drugačije nego kad se čita 'majka'. Takodje u stranom članku piše da su usvojeni roditelji pomogli devojci u potrazi, nešto se ne sećam da li u domaćoj verziji ima taj deo...
Što se te rečenice tiče, i mene nervira, a mogu da zamislim koliku ona bol može da nanosi usvojenom detetu, baš kao što kažeš Daco. To je zbog čitave pogrešne postavke oko usvajanja u kome su usvojitelji spasioci, humanisti kojima dete treba da bude zahvalno a ono se pokazuje nezahvalno nego traži te roditelje koji nisu roditelji. Naravno i mi pošto smo usvojitelji nismo takodje roditelji pa se dolazi do onog da je dete siroče i da uopšte nema roditelje. Niz predrasuda prema svakom od nas, zato mi je i saosećanje takvih ljudi ljigavo. Setite se one moje fb prijateljice koja me je kad nisam htela da budem humanistkinja izbacila iz prijatelja, začas i mi koji smo 'dobri momci' predjemo u loše ukoliko želimo da izbegnemo predrasude i stereotipe koji su nam namenjeni. I začas nestane njihovog 'saosećanja'
Naravno najgore je usvojenom detetu. Ja već Vilenjaka otkako je došao pripremam na indirektan način. I sa tri godine je znao da kaže 'pjedjasude'. No baš ga juče pitam da navede neku a on ne zna. Inače mi uopšte i dalje ne dolazimo do usvajanja, ja mu samo objašnjavam na drugim primerima najčešće kad se susretnemo jer mislim da mala deca tako plastično pamte. Ali pošto smo mnogo puta prešli to, mislila sam da zna da navede. Mada se možda i zezao, zna on tako...
http://zena.blic.rs/Porodica/22048/Pronasla-majku-koja-je-ostavila-u-toaletu-pre-27-godina/komentari#komentar
Ima ih i na fb takodje. Pa ako imate snage da sa njima pričate... Inače usvojene roditelje zovu usvojitelji. Uglavnom nizak nivo svesti poznavanja teme i od strane novinara i od strane ljudi koji komentarišu. Mislim ne očekujem ja da oni znaju sve detalje koje mi znamo ali bar je u onom stranom članku pisano 'birth mother' ili 'biological mother' i već kad se tako napiše asocijacije su drugačije nego kad se čita 'majka'. Takodje u stranom članku piše da su usvojeni roditelji pomogli devojci u potrazi, nešto se ne sećam da li u domaćoj verziji ima taj deo...
Što se te rečenice tiče, i mene nervira, a mogu da zamislim koliku ona bol može da nanosi usvojenom detetu, baš kao što kažeš Daco. To je zbog čitave pogrešne postavke oko usvajanja u kome su usvojitelji spasioci, humanisti kojima dete treba da bude zahvalno a ono se pokazuje nezahvalno nego traži te roditelje koji nisu roditelji. Naravno i mi pošto smo usvojitelji nismo takodje roditelji pa se dolazi do onog da je dete siroče i da uopšte nema roditelje. Niz predrasuda prema svakom od nas, zato mi je i saosećanje takvih ljudi ljigavo. Setite se one moje fb prijateljice koja me je kad nisam htela da budem humanistkinja izbacila iz prijatelja, začas i mi koji smo 'dobri momci' predjemo u loše ukoliko želimo da izbegnemo predrasude i stereotipe koji su nam namenjeni. I začas nestane njihovog 'saosećanja'
Naravno najgore je usvojenom detetu. Ja već Vilenjaka otkako je došao pripremam na indirektan način. I sa tri godine je znao da kaže 'pjedjasude'. No baš ga juče pitam da navede neku a on ne zna. Inače mi uopšte i dalje ne dolazimo do usvajanja, ja mu samo objašnjavam na drugim primerima najčešće kad se susretnemo jer mislim da mala deca tako plastično pamte. Ali pošto smo mnogo puta prešli to, mislila sam da zna da navede. Mada se možda i zezao, zna on tako...
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Pročitala komentare...I uprokos 21 veku razumevanje i nivo produhovljenosti većine komentatora na nivou srednjeg veka.
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Zato sam vam i stavila link. Možda neko od vas bude hteo da diskutuje sa njima. To je jedan vid aktivizma kao što je i pisanje na forumu neka vrsta aktivizma. Dobro ovo pisanje i nama pomaže, tj bar meni a raspravljanje sa primitivnim svetom može samo da mi digne pritisak. A pošto znate sa teme "nakon konačnog usvajanja" šta nam se ovih dana dogadja to možete da pretpostavite da nemam snage. Kada sam jača javim se ponekad na neke članke, tako anonimno ništa ne košta. Mada sam raspravljala o ovoj temi i na fb na zidu fb prijateljice ali tamo je diskusija koliko toliko bila na nivou. Na fb na stranici Žena gde stoji link ka ovom članku su još gori komentari nego ovde... Još strašnije da ljudi tako diskutuju pod pravim imenima i prezimenima, znači da verovatno tako i misle
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
http://zena.blic.rs/Porodica/22195/Poslednji-put-sam-te-videla-kad-si-imala-tri-meseca-Sestre-se-pronasle-posle-65-godina
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Obratite pažnju na videu šta sestra prvo kaže drugoj kad su se susrele "Izgledaš isto kao ja..." To je ono što smo pričale već da usvojena deca možda najviše pate što ne liče ni na koga (koliko god iz našeg ugla to izgledalo neshvatljivo).
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
http://dnevno.rs/vesti/srbija/117072-skandal-u-zajecaru-devojcica-13-pred-porodajem.html
Ovde jos nema usvajanja ali mozda ce biti... Stavila sam kao ilustraciju toga zbog cega ja imam saosecanja sa bioloskim majkama. Naravno ima medju njima isto ovakvih i onakvih prica. Ali sve mi se cini da je u nasoj drzavi mnogo toga jako pogresno... Trinaestogodisnja devojcica i nema elemenata nasilja... Zasto drzava ne tuzi bioloskog oca deteta ako je punoletan za pedofiliju a ako nije za izdrzavanje deteta uz majku... Zasto joj ne plate dok ne nadje posao ono sto ce u medjuvremenu dobijati hraniteljica... Nego ce ona sa 16/18 godina biti prepustena sama sebi sa detetom... [nesto su mi na poslu nestala slova sa kvacicama a ne znam ni gde su znakovi pitanja pa zato ovako pisem]
Ovde jos nema usvajanja ali mozda ce biti... Stavila sam kao ilustraciju toga zbog cega ja imam saosecanja sa bioloskim majkama. Naravno ima medju njima isto ovakvih i onakvih prica. Ali sve mi se cini da je u nasoj drzavi mnogo toga jako pogresno... Trinaestogodisnja devojcica i nema elemenata nasilja... Zasto drzava ne tuzi bioloskog oca deteta ako je punoletan za pedofiliju a ako nije za izdrzavanje deteta uz majku... Zasto joj ne plate dok ne nadje posao ono sto ce u medjuvremenu dobijati hraniteljica... Nego ce ona sa 16/18 godina biti prepustena sama sebi sa detetom... [nesto su mi na poslu nestala slova sa kvacicama a ne znam ni gde su znakovi pitanja pa zato ovako pisem]
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Simona ::Obratite pažnju na videu šta sestra prvo kaže drugoj kad su se susrele "Izgledaš isto kao ja..." To je ono što smo pričale već da usvojena deca možda najviše pate što ne liče ni na koga (koliko god iz našeg ugla to izgledalo neshvatljivo).
Toliko jaka želja da sve strahove ( eventualne od susreta i šta će biti ) prevazilazi.
Inače Simona da te pitam iz ugla usvojene mame ( ne znam gde pitanje da smestim, ali kad sam već ovde ) živo me zanima mišljenje. Naime, moja mama ima običaj s vremena na vreme da mi traži da joj pokažem slike na fb bioloških srodnika. I ja joj uglavnom to učinim, pokazujem joj sve osim b-majke ( nju stvarno ne smem da joj pokažem, kad je već toliko osetljiva na nju, otkud znam šta će posle u podsvesti da joj se vrti ). I kada ja nju pitam vidiš li ti sa nekim tu sličnosti ( prvenstveno sam je pitala za b-oca i njegovog sina, jer tu sličnosti ima) ona uporno govori da nema, čak dotle me uverava da ja umišljam zbog prevelike želje da ličim na nekog Kako ja da shvatim to njeno negiranje evidentnog? I otkud njena potreba da relativno često me zamoli da joj pokazujem te slike? I kaže ona tako kad budeš pokazala sliku b-majke moćiću da zaokružim na koga ličiš. Ja u suštini ne smem da joj njenu sliku pokazujem, jer imam jednu gde smo dosta slične, više nego što realno jesmo, jer je iz takvog ugla slika ispala, te sam joj usmeno opisala kako ona izgleda, ali naravno nije to to dok se slika ne vidi. ( u suštini plašim se da će videti sa njom sličnosti i da će me gledati kroz nju posle toga , a ja to ne bih, a opet ko zna - možda bi i za nju negirala )
Re: Vesti sa neta o usvajanju
Hvala Daco opet... Iako sam znala da ta želja postoji opet nisam znala da je toliko jaka. Uvek od tebe saznam nešto novo i značajno.
Volela bih i ja da pomognem vezano za tvoju mamu ali nisam sigurna da ću to moći... no da pokušam... Usvajanje nije lako jer nas tera da izadjemo iz uobičajenih odnosa roditelj-dete sa kojima smo i sami odrasli. Naše dete koje je u punom smislu naše liči na neke nama nepoznate ljude i ima veliku želju da sa njima vidi tu sličnost. Nije to lako savladati, ne samo zbog deteta nego što naše roditeljstvo mnogi osporavaju, ne toliko direktno koliko indirektno ili ako ne osporavaju ne razumeju. U vreme kad su tvoji roditelji usvojili tebe verovatno je bilo još crnje što se predrasuda tiče. Moj je utisak da jedan deo roditelja onda pribegava da "zaboravi" da su usvojeni ili da to smatra nekom završenom stvari radjanjem i usvajanjem... I onda odjednom dete želi da upoznaje te ljude, odjednom su iskočili iz te pozicije fizički neprisutnih u našim životima... Ne poznajem tvoju mamu ali meni se sve čini da joj pokažeš i sliku biološke majke da i na nju nećeš ličiti, možda će onda tek videti neku daleku sličnost sa biološkim ocem... Verovatno ona tako i misli, ne radi namerno... Ta sličnost je ionako subjektivni osećaj, pa pisala sam koliko ljudi mom mužu kaže da Vilenjak jako liči na njega. Ljudi mogu da vide ono što žele da vide i da ne vide ono što ne žele. Ipak meni se dopada što tvoja mama traži da vidi tvoje biološke srodnike, to je dokaz da se ona navikava da si ti uspostavila neki kontakt sa njima.
Iz nekog mog ugla... Ja se trudim da radim na sebi stalno, da ne dozvolim da deluje na mene što nas smatraju manje roditeljima. Takodje se trudim da sa sobom savladavam da biološki roditelji Vilenjaka postoje i da kakav god bude njihov odnos u budućnosti to neće ugrožavati nas. Pretpostavljam da ću isto hteti da vidim njihove slike, da se uključim ali to opet zavisi od Vilenjaka koliko će imati potrebu da me uključuje. Za sličnost... Ja ću reći Vilenjaku da imam informaciju od hraniteljice da fizički liči na biološku majku. U tekstovima koje sam čitala savetuje se da ako je u pitanju zatvoreno usvajanje kako je kod nas ako imamo takvu informaciju podelimo je sa detetom. Takodje ću ga uputiti na hraniteljicu, meni nije htela da da njenu sliku ali njemu hoće možda. Mislim da će ako dobije tu sliku biti lakše vezano za ta pitanja o sličnosti.
Volela bih i ja da pomognem vezano za tvoju mamu ali nisam sigurna da ću to moći... no da pokušam... Usvajanje nije lako jer nas tera da izadjemo iz uobičajenih odnosa roditelj-dete sa kojima smo i sami odrasli. Naše dete koje je u punom smislu naše liči na neke nama nepoznate ljude i ima veliku želju da sa njima vidi tu sličnost. Nije to lako savladati, ne samo zbog deteta nego što naše roditeljstvo mnogi osporavaju, ne toliko direktno koliko indirektno ili ako ne osporavaju ne razumeju. U vreme kad su tvoji roditelji usvojili tebe verovatno je bilo još crnje što se predrasuda tiče. Moj je utisak da jedan deo roditelja onda pribegava da "zaboravi" da su usvojeni ili da to smatra nekom završenom stvari radjanjem i usvajanjem... I onda odjednom dete želi da upoznaje te ljude, odjednom su iskočili iz te pozicije fizički neprisutnih u našim životima... Ne poznajem tvoju mamu ali meni se sve čini da joj pokažeš i sliku biološke majke da i na nju nećeš ličiti, možda će onda tek videti neku daleku sličnost sa biološkim ocem... Verovatno ona tako i misli, ne radi namerno... Ta sličnost je ionako subjektivni osećaj, pa pisala sam koliko ljudi mom mužu kaže da Vilenjak jako liči na njega. Ljudi mogu da vide ono što žele da vide i da ne vide ono što ne žele. Ipak meni se dopada što tvoja mama traži da vidi tvoje biološke srodnike, to je dokaz da se ona navikava da si ti uspostavila neki kontakt sa njima.
Iz nekog mog ugla... Ja se trudim da radim na sebi stalno, da ne dozvolim da deluje na mene što nas smatraju manje roditeljima. Takodje se trudim da sa sobom savladavam da biološki roditelji Vilenjaka postoje i da kakav god bude njihov odnos u budućnosti to neće ugrožavati nas. Pretpostavljam da ću isto hteti da vidim njihove slike, da se uključim ali to opet zavisi od Vilenjaka koliko će imati potrebu da me uključuje. Za sličnost... Ja ću reći Vilenjaku da imam informaciju od hraniteljice da fizički liči na biološku majku. U tekstovima koje sam čitala savetuje se da ako je u pitanju zatvoreno usvajanje kako je kod nas ako imamo takvu informaciju podelimo je sa detetom. Takodje ću ga uputiti na hraniteljicu, meni nije htela da da njenu sliku ali njemu hoće možda. Mislim da će ako dobije tu sliku biti lakše vezano za ta pitanja o sličnosti.
Simona- Broj poruka : 8349
Godina : 55
Location : Beograd
Datum upisa : 14.11.2009
Strana 1 od 10 • 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Strana 1 od 10
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|