HPV- Humani papiloma virus

HPV

HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva Humani papiloma virus - HPV. Procjenjuje se da najmanje 80 - 100% djevojaka u dobi između 18 - 25 godina dolazi pri spolnom kontaktu u dodir s ovim virusom, dok svega oko 30% djevojaka razvija simptome infekcije. Razlog tomu je spontani clearance virusa - prirodno samoizlječenje, proces koji uvelike ovisi o stanju imunološkog sustava inficirane osobe. Ukoliko se radi o tzv. low-risk tipovima (6, 11, 41, 43, 44) javljaju se genitalne bradavice (condylomata accuminata) koje su zarazne i prenose se spolnim odnosom.High-risktipovi virusa (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) opasni su utoliko što se povezuju s pojavom abnormalnosti epitela vrata maternice (cervikalna displazija) u odsustvu bilo kakvih drugih simptoma.

Kronična HPV infekcija povisuje rizik nastanka raka vrata maternica za 65, a kod onkogenih high-risk tipova i za 130 puta! Većina žena s pozitivnim HPV testom ipak neće dobiti genitalne bradavice ili cervikalnu displaziju, iako se kod drugih žena HPV infekcija povezuje s nastankom raka vrata maternice. Znanstvena istraživanja pokazuju da kronični stres i određeni stavovi o seksu mijenjaju dotok krvi u vrat maternice i utječu na lučenje njegovih žlijezda, što upućuje na organsku vezu između stresa i promjena u ovom dijelu tijela. Slabljenje imunološkog sustava uslijed kroničnog emocionalnog ili drugog stresa, loše prehrane, uživanja alkohola i pušenja, može biti razlogom promjena u imunološkom odgovoru, koje mogu potaknuti aktivnost virusa.


Simptomi: U muškaraca se genitalne bradavice javljaju na glavi penisa i prepuciju, a kod žena na malim usnama, po cijeloj površini rodnice, oko čmara ili na stražnjici. Ako je broj kondiloma umjeren, popraćeni su umjerenim svrbežom. U slučaju većeg broja kondiloma, te ukoliko su u skupinama, moguća su krvarenja i tada su kondilomi veoma bolni. Infekcija s high-risk tipovima može biti pridružena ili se javiti izolirano, uglavnom se slučajno otkriva preko HPV obriska vrata maternice koji se preporučuje načiniti kod abnormalnosti u PAPA testu.

Liječenje: Postupak liječenja je složen. Kondilomi se uklanjaju kirurškim putem: skalpelom ili laserom, kao i krio-, elektroterapijom ili postupkom zvanim LEEP. Druga mogućnost je premazivanje izraslina podofilinom (Podophyllinum), koji predstavlja kemijsku smolu dobivenu iz plodova bijelog gloga i spada u skupinu biljnih citostatika. U liječenju se obično koristi 3 - 5% alkoholna otopina podofilina ili 0,5% podofilox (Condylox), vrlo srodan lijek, koji žena može sama nanositi na vanjske kondilome nakon početnih uputa od liječnika. Za premazivanje kondiloma vanjskog spolovila, rodnice i vrata maternice može se koristiti i triklor-octena kiselina (TCA). Novost u liječenju kondiloma je imiquimod (Aldara) koji se ubraja u imunomodulirajuće tvari, dok točan mehanizam djelovanja ovog lijeka nije poznat. Posjeduje antiviralno kao i antitumorsko djelovanje pri čemu je značajna stimulacija celularnog odjeljka imunološkog sustava. Primjenjuje se u vidu kreme koja se nanosi na promjene 3x tjedno, a za razliku od kiruškog odstranjenja ili krioterapije kondiloma gdje je recidiv i do 75%, rata recidiva kod primjene imiquimoda je manji od 20%.

Istraživanja pokazuju da se čak 50 - 80% blagih poremećaja u PAPA testu uz pozitivan nalaz HPV (high-risk) vraća na normalu bez liječenja. Ponekada se, međutim, ove promjene brzo pogoršavaju. Iz istog razloga, kod nalaza HPV infekcije vrata maternice najvažniji savjet je redovita PAPA kontrola. Ponavljani nalaz displazije uz HPV infekciju indikacija je za proširenu kolposkopiju s identifikacijom promjena. Po potrebi se provodi histološka dijagnostika (biopsija), a ovisno o rezultatima na raspologanju za daljnje liječenje nam stoje kirurške metode konizacije (laser, klasična konizacija, LLETZ), kojima se odstranjuje nezdravo tkivo vrata maternice, zajedno s virusom. Kod nižih stupnjeva displazije opisani su izvanredni rezultati liječenja niskim dozama prirodnog interferona, s uspjehom terapije od 80% - 100%. Glavni cilj lokalnog liječenja inteferonom je inhibicija ugradnje HPV-a u genom još neinficiranih stanica koje izgrađuju sluznice rodnice i vrata maternice. Razvitkom cjepiva protiv HPV (trenutačno u III kliničkoj fazi ispitivanja) računa se konačno smanjiti rizik od ove opasne infekcije.

Alternativne mogućnosti: Obzirom na mogućnost spontanog clearance-a virusa i visoku učestalost samoizlječenja svakako se preporučuje zaštićeni spolni odnos (kondom), iako kondom ne pruža apsolutnu zaštitu u prijenosu virusa. Ipak, na ovaj način se smanjuje količina virusa koja se prenosi među partnerima tijekom spolnog odnosa, te se lakše ostvaruje samočišćenje od virusa. Brojna znanstvena istraživanja upućuju na povezanost niske razine antioksidativnih vitamina A (beta-karoten), E i C, kao i vitamina B kompleksa (osobito folne kiseline) s cervikalnom displazijom kod HPV infekcije. Iz istog razloga se savjetuje povećati unos antioksidativnih vitamina (Carotenoid Complex, Flavonoid Complex, Betaguard) i folne kiseline (Folacin) u prehrani. Kontraceptivne tablete mogu povećati vjerojatnoću nastanka abnormalnosti epitela, iako je mehanizam nepoznat. Diskutira se veća seksualna sloboda i veći broj partnera, iako je vjerojatniji mehanizam smanjenje razine B vitamina, odnosno folne kiseline u krvi.

Poznat i snažan antioksidativni učinak imaju i preparati aloe vera (Aloe Vera Plus, Aloe Vera Gel). U stimulaciji imunološkog odgovora uz pravilnu prehranu, prekid pušenja i konzumacije alkohola, značajnu ulogu igraju i redukcija stresa, pravilan raspored dnevne aktivnosti i dnevnog odmora, odnosno ugodna dnevna rutina. Stimulacija lokalnog imunološkog odgovora rodnice postiže se regeneracijom i snaženjem prirodne vaginalne flore (Vagisan vag ili Döderlein Med).

HPV infekcija


Infekcije humanim papiloma virusima su vrlo raširene i uzrokuju niz bolesti različite težine, simptomatologije i prognoza. Postoji 120 tipova humanih papiloma virusa, a oko 30 tipova uzrokuje infekcije u genitalnom području. Virus se lako prenosi i širi izravnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicama, koje ne moraju biti oštećene, iako oštećenje pogoduje zarazi. HPV tipovi 6, 11, 42, 43 i 44 najčešće uzrokuju dobroćudne lezije nazvane spolne bradavice ili šiljati kondilomi (condyloma accuminatum). Kondilomi se mogu pojavljivati u području vanjskog spolovila, rodnici, mokraćnoj cijevi, perianalnom području i završnom dijelu debelog crijeva u pacijenata koji održavaju analne spolne odnose. Osim u genitalnom području ovi tipovi virusa mogu izazvati i bradavice u području oka, nosa, usta i grkljana. Ovisno o broju i mjestu spolne bradavice mogu biti bolne, lako se mrve i izazivaju svrbež. Ovi tipovi ne dovode do zloćudnog rasta, stoga su označeni kao tipovi niskog rizika za razvoj zloćudnih tumora. Infekcija HPV tipovima 16, 18, 31, 33 i 35, 45, 51 i 52 povezuje se s Nastankom karcinoma vrata maternice, te ih se stoga naziva tipovima visokog rizika za nastanak karcinoma.

Upravo je karcinom cerviksa (vrata) maternice, djelotvorno pod kontrolom već niz godina, zahvaljujući ne samo izvrsnoj, lako izvodivoj i dostupnoj metodi screeninga (popularni i poznati papa-test), već i jasno prisutnoj svijesti žena da pravodobni preventivni pregled može uistinu značiti spašeno zdravlje pa i život. U Hrvatskoj se godišnje registrira oko 350 novih slučajeva karcinoma vrata maternice, a Stopa umiranja od te zloćudne bolesti iz godine u godinu je sve manja. Iako se karcinom cerviksa povezuje s vrlo širokim dobnim rasponom, obično se javlja iza četrdesete godine života. No promjene na epitelu sluznice, koje su predstupnjevi nastanka zloćudne bolesti, često se javljaju u mlađih pa i u posve mladih žena. Ta prethodna oštećenja sluznice nazivaju se cervikalna intraepitelijalna neoplazija (CIN), pri čemu stanice epitela pokazuju različite stupnjeve poremećaja sazrijevanja.

Istraživanja i praćenja su pokazala da su rizični čimbenici za nastanak karcinoma cerviksa rani početak spolne aktivnosti, velik broj spolnih partnera te veza s partnerima koji su i sami promiskuitetni, a neki autori su potvrdili i pušenje kao čimbenik rizika. Bolest se uglavnom razvija polako, uz duga razdoblja mirovanja ili latencije - od prvih pojava displazije koje se nekad mogu registrirati već i u adolescentnoj dobi, preko zloćudnih promjena najprije ograničenih na epitel pa sve do invazivnih oblika karcinoma. U plodnoj dobi je 60% žena zaraženo jednim od poznatih tipova virusa, dok je raširenost HPV u muškaraca niža, ali je općenito o njoj manje spoznaja. Hoće li i kada virus izazvati manifestnu bolest ovisi o nizu čimbenika povezanih sa zaraženom osobom, osobinama virusa i čimbenicima okoline. Iako je i do 60% mladih žena u dobi 18-25 godina zaraženo HPV-om, samo 4-6% ima patološke promjene koje se registriraju papa-testom. U sljedećoj godini će 70% zaraženih uspjeti eliminirati virus, a nakon dvije godine još će samo 9% žena biti pozitivno.

Papa-test je pouzdan i osjetljiv screening kojim se izdvajaju osobe s promjenama sluznice vrata maternice koje zahtijevaju daljnje praćenje ili liječenje. Za određeni stupanj i vrstu promjena bit će dovoljno konzervativno liječenje i daljnji nadzor, a nerijetko se pribjegava i kirurškoj intervenciji kojom se odstranjuje dio vrata maternice (konizacija).

JAS IMAM CIN1 KOLKU E OPASEN i DALI SE LECI,imam i ranicka na grloto na matkata,neznam zosto maticniot samo za cinot mi dade ginex forte,a za ranickata zasega samo ce sme e pratele sostojbata,gineh forte vo upatstvoto pisuva 30 dena da se koristat a toj samo 10 mi dade

Pre više od godinu dana sam trebala da uradim nalaz HPV (i još neke probne nalaze za pripremu VTO sa doniranom jć). Rezultat je bio + "detektovan je najmanje jedan tip visokorizičnog HPV iz grupe A9:16,31,33,35,52,58 metodom PCR HPV High Risk Screen REAL-TM SC, Sacace".
Uradim ja tad PAPA test koji je pokazao L-SIL III b grupa. Urađena mi je konizacija i na nalazu je pisalo "Carcinoma uteri IN SITU, hirurške ivice resekcije bez tumora". Od tada nemam HPV +.
Jednog partnera imam i druge nisam ni imala, a on nije ni sa kim bio od kad je samnom (sigurno) a to je nekoliko godina. Nisam baš sigurna kako mi se sve to desilo, negde sam čitala da je to moguće kod osoba sa mojom dijagnozom (Hypogonadizam)

Mozda bude od pomoci nekome.

Genitalni Herpes – HSV je neizlečiva i infekcija virusom koja se povremeno vraća.

Lečenje genitalnog herpesa

Lečenje sistemskom antivirusnom infekcijom rezultira u parcijalnoj kontroli simptoma i znakova genitalne HSV infekcije. Tri antivirusna leka pokazuju poboljšanje u randomizovanim kliničkim studijama i to su : acyklovir, valacyclovir i famciclovir. Lokalni tretman aciklovirom pokazuje manji efekat nego sistemska terapija pise na sajtu polnebolesti.net