Metode medicinski potpomognute oplodnje IUI, IVF, ICSI, AHA
+2
7-patuljaka
HappyGirl
6 posters
Strana 1 od 1
Metode medicinski potpomognute oplodnje IUI, IVF, ICSI, AHA
od HappyGirl 21/12/2007, 10:06
METODE MEDICINSKI POTPOMOGNUTE OPLODNJE
Metode oplodnje uz medicinsku pomoć obuhvaćaju postupke:
inseminacije, izvantjelesnu oplodnju, transfer gameta ili zigote u jajovod.
Intrauterina inseminacija (IUI - intrauterine insemination) i intratubarna inseminacija (ITI - intratubal insemination) zahtijevaju injiciranje izoliranih pokretnih spermija uz pomoć katetera u vrijeme ovulacije u maternicu ili jajovod. Inseminacija sa spermom supruga (AIH - Arteficial insemination by husband) primjenjuje se u bračnih parova u kojih je dijagnosticirana ejakulatorna disfunkcija ili muška subfertilnost, imunološki faktor, cervikalni faktor ili endometrioza koja ne zahvaća jajovode. Postupci inseminacije sa spermom nepoznatog davaoca (AID - Arteficial insemination by donor) primjenjuju se u bračnih parova kada je u muža dijagnosticirana azoospermija, teška oligoasthenoteratozoospermija ili genetsko oboljenje. Osim pripreme sjemena koja se provodi u metodama IUI ili ITI inseminacije, ostale metode uključuju i pripremu jajnih stanica.
IVF/ET (In vitro fertilization and embryo transfer) je metoda oplodnje izvan tijela i prijenos zametaka u maternicu. Prvi korak u primjeni ove metode je indukcija folikulogeneze lijekovima. Događaji u induciranom menstruacijskom ciklusu prate se ultrazvučnim mjerenjem promjera predovulacijskih folikula i dnevnim određivanjem razine estradiola u serumu pacijentica. U žene se stimulacija prekida nakon što su barem dva folikula dostigla promjer veći od 15 mm, a razina estradiola u serumu porasla iznad 1,3 nmol/l. Toga se dana injicira humani korionski gonadotropin u ovulacijskoj dozi (10 000 IU). Trideset i šest sati nakon injekcije humanog korionskog gonadotropina aspirira se sadržaj predovulacijskih folikula pod kontrolom ultrazvuka.
Priprema jajnih stanica za postupke oplodnje uz medicinsku pomoć u laboratoriju započinje njenim izoliranjem iz folikulinske tekućine dobivene aspiracijom folikula neposredno prije ovulacije u spontanom ili stimuliranom ciklusu. Isprana jajna stanica s koje je djelomično uklonjen sloj granuloza stanica pohranjuje se u posudi s hranilištem u inkubator 3 do 5 sati prije primjene bilo koje od metoda oplodnje. Vrijeme ovisi o zrelosti jajne stanice i potrebno je za dovršenje njenog dozrijevanja. Inseminacija se vrši na način da se u hranilište doda oko 100 000 pokretnih spermija po jajnoj stanici. Ukoliko se izolira manji broj spermija, oni se koncentriraju i primjenjuje se metoda "micro-drop"; u kapljicu koncentriranih spermija prekrivenu mineralnim uljem stavljaju se jajne stanice. Za tu metodu IVF-a je dovoljno 10 000 pokretnih spermija. Osamnaest sati nakon inseminacije nalaz dva pronukleusa i polarnog tjelešca u jajnoj stanici je znak uspješne izvantjelesne oplodnje. Oplodnja ovisi o zrelosti jajne stanice, kvaliteti sjemena, strukturi zone pellucide, genetskim osobinama gameta, te o životnoj dobi partnera. Stanična kultura zigota nastavlja se promjenom hranilišta, te praćenjem razvoja zametaka.
Zameci se čuvaju u hranjivom mediju, a 2 do 5 dana nakon aspiracije se mogu prenijeti u maternicu. To ovisi o dinamici razvoja zametaka koji se morfološki ocjenjuju na osnovi broja blastomera, stupnja fragmentacije i izgleda citoplazme. Ovisno o duljini kultiviranja zametaka prilagođuje se i hranilište. Prijenos zametaka vrši se uz pomoć za to predviđenog katetera, a prenosi se najviše do tri zametka.
ICSI (Intracytoplasmic sperm injection) je metoda kojom se jedan spermij unosi u citoplazmu jajne stanice pri čemu se svladava bifazna barijera koju čine zona pellucida i plazmatska membrana jajne stanice. Indikacija za ICSI postupak je: <5 milijuna spermija/ml, <30% morfološki normalnih spermija, <2 milijuna pokretnih spermija u ejakulatu, opstruktivna azoospermija i izostanak oplodnje u IVF postupku.
GIFT (Gamete intrafallopian transfer) je metoda intratubarnog odlaganja prethodno izoliranih jajnih stanica i spermija na način da se u kateter naizmjenično unose pokretni spermiji i jajne stanice (najviše dvije). Prednosti GIFT u odnosu na IVF/ET su ti što se oplodnja odvija in vivo, a jajovod je bolji okoliš za razvoj zametka do preimplantacije od maternice. Nedostaci GIFT metode u odnosu na IVF/ET su nužna prohodnost jajovoda i to što nema potvrde oplodnje i procjene zametka.
ZIFT (Zygote intrafallopian trasnfer) je metoda kod koje se jajne stanice inseminiraju u in vitro uvjetima, a nakon osamnaest sati uredno oplođene zigote (najviše dvije) prenose se u jajovod.
Težnja za poboljšanjem uspješnosti implatacije potaknula je uvođenje nove metode – “assisted hatching” (AHA). Potpomognuto izlijeganje zametaka je postupak koji se primjenjuje ukoliko ne dolazi do trudnoće unatoč zamecima visoke kvalitete. Povijest AHA počinje 1989. godine mehaničkim otvaranjem zone pellucide (ZP). Slijedi kemijski put otvaranja zone tiroidnom kiselinom kojoj je pH 2,35. Metoda najnovijeg datuma koristi lasersku tehniku stvaranja otvora točno određenih i preciznih dimenzija. Metoda se pokazala uspješnijom i učinkovitijom kod zametaka slabog potencijala za implantaciju.
Kriteriji za primjenu metode AHA su slijedeći:
Ø zametak sa ZP debljom od 15mm
Ødob pacijentice (> 37 g.)
Ø visoka razina FSH u 3. danu ciklusa
Ø prijašnji neuspjesi IVF-a
Obrada ejakulata u medicinski potpomognutoj reprodukciji
Ejakulat se sastoji od spermija, sekreta spolnih žlijezda i sekreta epididimisa. Volumen humanog ejakulata vrlo je promjenjiv, uglavnom je između 2-6 ml. Vrijednost pH ejakulata je između 7,2-8,2. Neposredno nakon ejakulacije sjeme čovjeka je koagulirano, no likvefakcija (razgradnja koaguluma) je obično završena nakon 30 minuta. Po kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), normozoospermiju definiraju: volumen ejakulata od 2 do 6 ml, koncentracija spermija ≥20 milijuna/ml ejakulata, udio pokretnih spermija ≥50% i udio spermija normalne morfologije barem 30%. Prema sjemenim parametrima, neplodnost u muškarca može se klasificirati u skupine prikazane u tablici 1.
Metode oplodnje uz medicinsku pomoć obuhvaćaju postupke:
inseminacije, izvantjelesnu oplodnju, transfer gameta ili zigote u jajovod.
Intrauterina inseminacija (IUI - intrauterine insemination) i intratubarna inseminacija (ITI - intratubal insemination) zahtijevaju injiciranje izoliranih pokretnih spermija uz pomoć katetera u vrijeme ovulacije u maternicu ili jajovod. Inseminacija sa spermom supruga (AIH - Arteficial insemination by husband) primjenjuje se u bračnih parova u kojih je dijagnosticirana ejakulatorna disfunkcija ili muška subfertilnost, imunološki faktor, cervikalni faktor ili endometrioza koja ne zahvaća jajovode. Postupci inseminacije sa spermom nepoznatog davaoca (AID - Arteficial insemination by donor) primjenjuju se u bračnih parova kada je u muža dijagnosticirana azoospermija, teška oligoasthenoteratozoospermija ili genetsko oboljenje. Osim pripreme sjemena koja se provodi u metodama IUI ili ITI inseminacije, ostale metode uključuju i pripremu jajnih stanica.
IVF/ET (In vitro fertilization and embryo transfer) je metoda oplodnje izvan tijela i prijenos zametaka u maternicu. Prvi korak u primjeni ove metode je indukcija folikulogeneze lijekovima. Događaji u induciranom menstruacijskom ciklusu prate se ultrazvučnim mjerenjem promjera predovulacijskih folikula i dnevnim određivanjem razine estradiola u serumu pacijentica. U žene se stimulacija prekida nakon što su barem dva folikula dostigla promjer veći od 15 mm, a razina estradiola u serumu porasla iznad 1,3 nmol/l. Toga se dana injicira humani korionski gonadotropin u ovulacijskoj dozi (10 000 IU). Trideset i šest sati nakon injekcije humanog korionskog gonadotropina aspirira se sadržaj predovulacijskih folikula pod kontrolom ultrazvuka.
Priprema jajnih stanica za postupke oplodnje uz medicinsku pomoć u laboratoriju započinje njenim izoliranjem iz folikulinske tekućine dobivene aspiracijom folikula neposredno prije ovulacije u spontanom ili stimuliranom ciklusu. Isprana jajna stanica s koje je djelomično uklonjen sloj granuloza stanica pohranjuje se u posudi s hranilištem u inkubator 3 do 5 sati prije primjene bilo koje od metoda oplodnje. Vrijeme ovisi o zrelosti jajne stanice i potrebno je za dovršenje njenog dozrijevanja. Inseminacija se vrši na način da se u hranilište doda oko 100 000 pokretnih spermija po jajnoj stanici. Ukoliko se izolira manji broj spermija, oni se koncentriraju i primjenjuje se metoda "micro-drop"; u kapljicu koncentriranih spermija prekrivenu mineralnim uljem stavljaju se jajne stanice. Za tu metodu IVF-a je dovoljno 10 000 pokretnih spermija. Osamnaest sati nakon inseminacije nalaz dva pronukleusa i polarnog tjelešca u jajnoj stanici je znak uspješne izvantjelesne oplodnje. Oplodnja ovisi o zrelosti jajne stanice, kvaliteti sjemena, strukturi zone pellucide, genetskim osobinama gameta, te o životnoj dobi partnera. Stanična kultura zigota nastavlja se promjenom hranilišta, te praćenjem razvoja zametaka.
Zameci se čuvaju u hranjivom mediju, a 2 do 5 dana nakon aspiracije se mogu prenijeti u maternicu. To ovisi o dinamici razvoja zametaka koji se morfološki ocjenjuju na osnovi broja blastomera, stupnja fragmentacije i izgleda citoplazme. Ovisno o duljini kultiviranja zametaka prilagođuje se i hranilište. Prijenos zametaka vrši se uz pomoć za to predviđenog katetera, a prenosi se najviše do tri zametka.
ICSI (Intracytoplasmic sperm injection) je metoda kojom se jedan spermij unosi u citoplazmu jajne stanice pri čemu se svladava bifazna barijera koju čine zona pellucida i plazmatska membrana jajne stanice. Indikacija za ICSI postupak je: <5 milijuna spermija/ml, <30% morfološki normalnih spermija, <2 milijuna pokretnih spermija u ejakulatu, opstruktivna azoospermija i izostanak oplodnje u IVF postupku.
GIFT (Gamete intrafallopian transfer) je metoda intratubarnog odlaganja prethodno izoliranih jajnih stanica i spermija na način da se u kateter naizmjenično unose pokretni spermiji i jajne stanice (najviše dvije). Prednosti GIFT u odnosu na IVF/ET su ti što se oplodnja odvija in vivo, a jajovod je bolji okoliš za razvoj zametka do preimplantacije od maternice. Nedostaci GIFT metode u odnosu na IVF/ET su nužna prohodnost jajovoda i to što nema potvrde oplodnje i procjene zametka.
ZIFT (Zygote intrafallopian trasnfer) je metoda kod koje se jajne stanice inseminiraju u in vitro uvjetima, a nakon osamnaest sati uredno oplođene zigote (najviše dvije) prenose se u jajovod.
Težnja za poboljšanjem uspješnosti implatacije potaknula je uvođenje nove metode – “assisted hatching” (AHA). Potpomognuto izlijeganje zametaka je postupak koji se primjenjuje ukoliko ne dolazi do trudnoće unatoč zamecima visoke kvalitete. Povijest AHA počinje 1989. godine mehaničkim otvaranjem zone pellucide (ZP). Slijedi kemijski put otvaranja zone tiroidnom kiselinom kojoj je pH 2,35. Metoda najnovijeg datuma koristi lasersku tehniku stvaranja otvora točno određenih i preciznih dimenzija. Metoda se pokazala uspješnijom i učinkovitijom kod zametaka slabog potencijala za implantaciju.
Kriteriji za primjenu metode AHA su slijedeći:
Ø zametak sa ZP debljom od 15mm
Ødob pacijentice (> 37 g.)
Ø visoka razina FSH u 3. danu ciklusa
Ø prijašnji neuspjesi IVF-a
Obrada ejakulata u medicinski potpomognutoj reprodukciji
Ejakulat se sastoji od spermija, sekreta spolnih žlijezda i sekreta epididimisa. Volumen humanog ejakulata vrlo je promjenjiv, uglavnom je između 2-6 ml. Vrijednost pH ejakulata je između 7,2-8,2. Neposredno nakon ejakulacije sjeme čovjeka je koagulirano, no likvefakcija (razgradnja koaguluma) je obično završena nakon 30 minuta. Po kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), normozoospermiju definiraju: volumen ejakulata od 2 do 6 ml, koncentracija spermija ≥20 milijuna/ml ejakulata, udio pokretnih spermija ≥50% i udio spermija normalne morfologije barem 30%. Prema sjemenim parametrima, neplodnost u muškarca može se klasificirati u skupine prikazane u tablici 1.
Poslednji put izmenio HappyGirl dana 14/7/2011, 16:34, izmenio ukupno 5 puta
HappyGirl- Broj poruka : 13681
Location : Uvek na oblacima :)
Datum upisa : 05.12.2007
Re: Metode medicinski potpomognute oplodnje IUI, IVF, ICSI, AHA
od HappyGirl 21/12/2007, 10:35
Tablica 1. Parametri u dijagnostici poremećaja u broju, pokretljivosti i morfologiji spermija.
Dijagnoza | Koncentracija spermija (x106) | Udio pokretnih spermija (%) | Morfologija spermija (%) |
Normo | normalna (≥20) | normalna (≥50) | normalna (≥30) |
Astheno | normalna | < 50 | normalna |
Oligo | < 20 | normalna | normalna |
Oligoastheno | < 20 | < 50 | normalna |
Azoospermia | 0 | 0 | 0 |
HappyGirl- Broj poruka : 13681
Location : Uvek na oblacima :)
Datum upisa : 05.12.2007
Re: Metode medicinski potpomognute oplodnje IUI, IVF, ICSI, AHA
od HappyGirl 21/12/2007, 10:41
nastavak:
U liječenju muške neplodnosti koriste se različite metode asistirajuće reprodukcije. Neplodnost muškaraca sa smanjenom koncentracijom i normalnom pokretljivošću (oligozoospermija), ili normalnom koncentracijom i blago smanjenom pokretljivošću (asthenozoospermija) mogu se liječiti postupcima IUI ili ITI.
Sjeme se dobiva masturbacijom u sterilnu posudicu oko 2 sata prije inseminacije. Nakon likvefakcije ejakulata na sobnoj temperaturi odredi se broj i pokretljivost spermija. Priprema sjemena za inseminaciju sastoji se u odstranjivanju sjemene tekućine i staničnih elemenata. To se postiže na dva načina. Jedna metoda koristi odvajanje spermija na gradijentu gustoće, npr. 47% i 90% otopine PureSperma, Percolla ili sličnog. Centrifugiranjem u talogu ostaju pokretni spermiji koji se odvoje i isperu, te ukoncentriraju u 0,5 ml inseminacijskog medija. Druga metoda je “swim-up” tehnika kod koje se ejakulat razrijedi s medijem i centrifugira. Tekući dio suspenzije se odstrani, talog se nadsloji medijem i spermiji ostave u inkubatoru 30 do 60 minuta. U gornjem sloju medija nalaze se pokretni spermiji, taj se dio odvoji i koristi za inseminaciju.
Spermiji moraju proći procese kapacitacije i akrosomske reakcije da bi bili spremni za oplodnju jajne stanice. Kapacitacija je proces funkcionalnog sazrijevanja spermija koji uključuje reorganizaciju površine stanične membrane, micanje inhibitornog dekapacitacijskog faktora, promjene u staničnom metabolizmu, protoku iona i pokretljivosti spermija. Kapacitacija in vivo započinje prolaskom spermija kroz sluz cerviksa ili in vitro tijekom obrade sjemena u mediju. Promijenjeni fiziološki status spermija koji rezultira u promjenama kretanja koje postaje asimetrično progresivno, i promjene na membrani spermija pripremaju spermije za započinjanje funkcionalne akrosomske reakcije. Akrosomska reakcija se dešava na zoni pellucidi gdje se nalazi protein ZP3 odgovoran za vezanje spermija i započinjanje akrosomske reakcije.
Akrosomska reakcije je egzocitozni proces koji uključuje spajanje plazmatske i vanjske akrosomske membrane spermija, te otpuštanje akrosomskog matriksa koji sadrži brojne enzime od kojih je najvažnija serinska proteaza akrozin, i druge hidrolitičke enzime: hijaluronidazu, neuraminidazu, kiselu fosfatazu i esteraze.
Asthenoterato | normalna | < 50 | <30 |
Oligoterato | < 20 | normalna | < 30 |
Oligoasthenoterato | < 20 | < 50 | < 30 |
U liječenju muške neplodnosti koriste se različite metode asistirajuće reprodukcije. Neplodnost muškaraca sa smanjenom koncentracijom i normalnom pokretljivošću (oligozoospermija), ili normalnom koncentracijom i blago smanjenom pokretljivošću (asthenozoospermija) mogu se liječiti postupcima IUI ili ITI.
Sjeme se dobiva masturbacijom u sterilnu posudicu oko 2 sata prije inseminacije. Nakon likvefakcije ejakulata na sobnoj temperaturi odredi se broj i pokretljivost spermija. Priprema sjemena za inseminaciju sastoji se u odstranjivanju sjemene tekućine i staničnih elemenata. To se postiže na dva načina. Jedna metoda koristi odvajanje spermija na gradijentu gustoće, npr. 47% i 90% otopine PureSperma, Percolla ili sličnog. Centrifugiranjem u talogu ostaju pokretni spermiji koji se odvoje i isperu, te ukoncentriraju u 0,5 ml inseminacijskog medija. Druga metoda je “swim-up” tehnika kod koje se ejakulat razrijedi s medijem i centrifugira. Tekući dio suspenzije se odstrani, talog se nadsloji medijem i spermiji ostave u inkubatoru 30 do 60 minuta. U gornjem sloju medija nalaze se pokretni spermiji, taj se dio odvoji i koristi za inseminaciju.
Spermiji moraju proći procese kapacitacije i akrosomske reakcije da bi bili spremni za oplodnju jajne stanice. Kapacitacija je proces funkcionalnog sazrijevanja spermija koji uključuje reorganizaciju površine stanične membrane, micanje inhibitornog dekapacitacijskog faktora, promjene u staničnom metabolizmu, protoku iona i pokretljivosti spermija. Kapacitacija in vivo započinje prolaskom spermija kroz sluz cerviksa ili in vitro tijekom obrade sjemena u mediju. Promijenjeni fiziološki status spermija koji rezultira u promjenama kretanja koje postaje asimetrično progresivno, i promjene na membrani spermija pripremaju spermije za započinjanje funkcionalne akrosomske reakcije. Akrosomska reakcija se dešava na zoni pellucidi gdje se nalazi protein ZP3 odgovoran za vezanje spermija i započinjanje akrosomske reakcije.
Akrosomska reakcije je egzocitozni proces koji uključuje spajanje plazmatske i vanjske akrosomske membrane spermija, te otpuštanje akrosomskog matriksa koji sadrži brojne enzime od kojih je najvažnija serinska proteaza akrozin, i druge hidrolitičke enzime: hijaluronidazu, neuraminidazu, kiselu fosfatazu i esteraze.
Poslednji izmenio dana 21/12/2007, 10:50, izmenjeno ukupno 1 puta
HappyGirl- Broj poruka : 13681
Location : Uvek na oblacima :)
Datum upisa : 05.12.2007
Re: Metode medicinski potpomognute oplodnje IUI, IVF, ICSI, AHA
od HappyGirl 21/12/2007, 10:48
Zamrzavanje humanih gameta i zametaka
Pohrana spermija na jedan duži vremenski period uz zadržavanje njihove funkcionalnosti ima primjenu u obradi muške neplodnosti. Ljudski spermiji spadaju među prve žive stanice na kojima su proučavani utjecaji zamrzavanja i odmrzavanja. Već je 1776. godine Spallanzani otkrio da humani spermiji mogu preživjeti kratkotrajno izlaganje temperaturama blizu zamrzavanja. Pokušaji da se unaprijedi zamrzavanje spermija i omogući njihova kasnija uporaba bili su bezuspješni sve do 1949. godine i otkrića glicerola kao krioprotektivnog medija. Bunge i Sherman su 1953. godine izvjestili o prvoj uspješnoj oplodnji i trudnoći sa zamrznutim humanim spermijima. Od tada pa do danas, metode zamrzavanja i odmrzavanja spermija su usavršavane s ciljem pronalaska biokemijskog okoliša i fizikalnih uvjeta prikladnih za zamrzavanje spermija.
Postupci zamrzavanja i odmrzavanja sjemena dovode do smanjenja udjela pokretnih spermija i do slabljenja oplodne sposobnosti. Nekoliko je štetnih faktora koji djeluju na stanice spermija tijekom zamrzavanja: termalni šok, stvaranje kristalića leda, dehidracija, povećana koncentracija soli nakon što se zamrzne voda, te osmotski šok.
Do danas je na području zamrzavanja humanih spermija učinjeno jako puno otkrićem korisnih efekata krioprotektivnih supstanci. Krioprotektor je otopina koja se dodaje sjemenu u svrhu zaštite stanica spermija od dehidracije i zaštite staničnih proteina od termalne destrukcije pri zamrzavanju. Dodatna uloga krioprotektora je održavanje stabilnog pH. Glicerol je najčešće upotrebljavani krioprotektor za humane spermije, a u uporabi je još i DMSO (dimetil sulfoksid).
Ekstenderi su složene otopine koje također imaju krioprotektivnu funkciju. S ciljem poboljšanja ponovne funkcionalnosti spermija nakon procesa zamrzavanja i odmrzavanja koriste se mnogi složeni krioprotektivni puferski sistemi od kojih su HSPM (Human Sperm Preservation Medium) i TEST-yolk najčešće u uporabi. HSPM je modificiran Tyrodeov medij s konačnom koncentracijom glicerola od 15%, a TEST-yolku se glicerol dodaje u konačnoj koncentraciji od 10%. Krioprotektivni mediji se do uporabe drže zamrznuti na -20°C. Odmrznuti krioprotektivni mediji se dodaju nativnom ejakulatu kap po kap sve dok se ne postigne razrjeđenje 1:1. Nakon toga se uzorak prebacuje u sterilne slamčice (0,5 ml) ili ampule (1,8 ml) za zamrzavanje. Uzorci se mogu zamrzavati naglo u tekućem dušiku ili polagano pomoću programiranih bioloških zamrzivača, nakon čega se pohranjuju u posudama s tekućim dušikom na -196°C
Zamrznuti spermiji pružaju pacijentu mogućnost kasnijih postupaka inseminacija ili IVF-a. Zamrzavanje spermija je od neprocjenjive važnosti za pacijente koji trebaju proći kirurške operacije reprodukcijskog sistema, te za pacijente prije započinjanja kemoterapije ili radijacijske terapije, a koje u pacijenta potencijalno mogu prouzročiti neplodnost. Također se sjeme muškog partnera, bračnog para koji se nalazi u postupku IVF, zamrzava iz razloga ako se muški partner u vrijeme postupka IVF nalazi izvan države, ili ima teškoće s davanjem uzorka sjemena u prikladno vrijeme. U takvim slučajevima uzorak sjemena se zamrzava, te drži pohranjen u tekućem dušiku do dana aspiracije jajnih stanica supruge. U posljednjih desetak godina liječenje muške neplodnosti je znatno uznapredovalo uvođenjem tehnike intracitoplazmatske injekcije spermija u jajnu stanicu. Budući je za ovu tehniku potreban jedan jedini spermij, ICSI je zajedno s tehnikama mikrokirurške aspiracije spermija iz epididimisa (MESA – Microsurgical Epididymal Sperm Aspiration), perkutane aspiracije spermija iz epididimisa (PESA - Percutaneous Sperm Aspiration), te izolacije spermija iz tkiva testisa (TESE - Testicular Sperm Extraction) koje za vađenje i izolaciju spermija koriste testis ili pasjemenik omogućio liječenje neplodnih pacijenata koji nemaju spermija u ejakulatu (azoospermia). Ovisno o nalazu nakon tih zahvata se provodi kriopohrana spermija ili tkiva testisa, tako da imamo mogućnost za više ICSI postupaka.
Zamrzavanje humanih zametaka je postalo važan dio programa oplodnje uz medicinsku pomoć u tretmanu neplodnog bračnog para. Humani zameci se čuvaju zamrznuti u tekućem dušiku na -196°C. Tijekom zamrzavanja, sve kemijske reakcije unutar stanice moraju biti zaustavljene. Oštećenje zametaka se dešava tijekom procesa hlađenja i otapanja, a kao rezultat stvaranja kristalića leda unutar stanica, ili promjene osmotskog pritiska kao posljedica dehidracije stanice. Sporo programirano hlađenje kao i upotreba krioprotektora (propanediol, dimetil sulfoksid ili glicerol) ograničava oštećenja zametaka tijekom zamrzavanja. Povećan broj zametaka kao rezultat in vitro oplodnje može biti uspješno sačuvan za kasnije pokušaje oplodnje. Na taj način se izbjegavaju medicinski i socijalni problemi povezani s višestrukim trudnoćama, omogučujući da se u odgovarajućem ciklusu prenese samo manji broj zametaka. Na taj način se i povećava mogućnost trudnoće iz svakog pojedinog ciklusa in vitro fertilizacije. Zamrzavanje zametaka je važno i da bi se izbjegao sindrom hiperstimulacije jajnika, budući se svi zameci mogu zamrznuti do prijenosa u uterus u narednom ciklusu. Iako se zamrzavanje zametaka provodi uspješno, mnoga etička i pravna pitanja su ostala neriješena po tom pitanju (npr. ako se bračni par razvede ili partner umre).
Zamrzavanje humanih oocita je mnogo zahtjevnije budući je potrebno da stanica preživi, ali i da zadrži potencijal oplodnje. Kada je stanica izložena niskim temperaturama citoplazmatska tekućina se zamrzava što rezultira s dvije štetne posljedice: unutarstaničnoj kristalizaciji i dehidraciji. Dok unutarstanični kristali mehanički oštećuju organele i membrane, unutarstanična dehidracija uzrokuje povećanu osmolarnost. Zbog toga se tijekom zamrzavanja koriste krioprotektori koji sprečavaju unutarstaničnu kristalizaciju i dehidraciju. Razlozi zbog kojih je slaba uspješnost trudnoća iz krioprezerviranih oocita su štetne promjene koje se tijekom zamrzavanja dešavaju u mejotskom diobenom vretenu, zoni pellucidi, staničnoj membrani i citoplazmi oocite, a koje mogu spriječiti dovršenje oplodnje ili rezultirati u aneuploidnom zametku. Zona pellucida tijekom zamrzavanja postaje stvrdnuta, vjerojatno kao rezultat prerane egzocitoze kortikalnih granula što sprečava penetraciju spermija i onemogućuje izlijeganje zametka.
Alternativna strategija je zamrzavanje nezrelih oocita u stadiju germinalnih vezikula (diploten profaze) koje mogu maturirati i fertilizirati in vitro. Krioprezervacijom oocita u stadiju germinalnih vezikula mogu se zaobići neki od potencijalnih problema koji se javljaju tijekom zamrzavanja preovulacijskih oocita. Budući da ne posjeduju diobeno vreteno predstavljaju manji rizik za citogenetske greške tijekom diobe. Međutim, rizik oštećenja zone pellucide i dalje postoji tijekom zamrzavanja i otapanja. Dodatna prepreka za oplodnju oocita u stadiju germinalnih vezikula je njihovo slabo sazrijevanje in vitro.
Krioprezervacija primordijalnih folikula je potencijalno bolja zato što ima zametnih stanica u većoj količini, manje su diferencirane i metabolički aktivne, a i njihova mala veličina pridonosi manjoj osjetljivosti na nepovoljan utjecaj pohrane na niskim temperaturama. Stanice se nalaze u profazi i teoretski nose manji rizik citogenetskih greški od stanica u kasnijim fazama, međutim teško ih je izolirati, a i nema garancije da će one dostići funkcionalnu zrelost.
Slabi rezultati postignuti zamrzavanjem humanih oocita (do danas je tek nekoliko djece rođeno iz zamrznutih oocita) i etičke dileme koje su povezane sa zamrznutim zamecima dovele su do zanimanja za pohranom tkiva jajnika kod pacijentica s ciljem očuvanja njihove plodnosti. Potrebno je provesti dodatna istraživanja da bi se ustanovio najoptimalniji protokol za zamrzavanje tkiva jajnika.
Pohrana spermija na jedan duži vremenski period uz zadržavanje njihove funkcionalnosti ima primjenu u obradi muške neplodnosti. Ljudski spermiji spadaju među prve žive stanice na kojima su proučavani utjecaji zamrzavanja i odmrzavanja. Već je 1776. godine Spallanzani otkrio da humani spermiji mogu preživjeti kratkotrajno izlaganje temperaturama blizu zamrzavanja. Pokušaji da se unaprijedi zamrzavanje spermija i omogući njihova kasnija uporaba bili su bezuspješni sve do 1949. godine i otkrića glicerola kao krioprotektivnog medija. Bunge i Sherman su 1953. godine izvjestili o prvoj uspješnoj oplodnji i trudnoći sa zamrznutim humanim spermijima. Od tada pa do danas, metode zamrzavanja i odmrzavanja spermija su usavršavane s ciljem pronalaska biokemijskog okoliša i fizikalnih uvjeta prikladnih za zamrzavanje spermija.
Postupci zamrzavanja i odmrzavanja sjemena dovode do smanjenja udjela pokretnih spermija i do slabljenja oplodne sposobnosti. Nekoliko je štetnih faktora koji djeluju na stanice spermija tijekom zamrzavanja: termalni šok, stvaranje kristalića leda, dehidracija, povećana koncentracija soli nakon što se zamrzne voda, te osmotski šok.
Do danas je na području zamrzavanja humanih spermija učinjeno jako puno otkrićem korisnih efekata krioprotektivnih supstanci. Krioprotektor je otopina koja se dodaje sjemenu u svrhu zaštite stanica spermija od dehidracije i zaštite staničnih proteina od termalne destrukcije pri zamrzavanju. Dodatna uloga krioprotektora je održavanje stabilnog pH. Glicerol je najčešće upotrebljavani krioprotektor za humane spermije, a u uporabi je još i DMSO (dimetil sulfoksid).
Ekstenderi su složene otopine koje također imaju krioprotektivnu funkciju. S ciljem poboljšanja ponovne funkcionalnosti spermija nakon procesa zamrzavanja i odmrzavanja koriste se mnogi složeni krioprotektivni puferski sistemi od kojih su HSPM (Human Sperm Preservation Medium) i TEST-yolk najčešće u uporabi. HSPM je modificiran Tyrodeov medij s konačnom koncentracijom glicerola od 15%, a TEST-yolku se glicerol dodaje u konačnoj koncentraciji od 10%. Krioprotektivni mediji se do uporabe drže zamrznuti na -20°C. Odmrznuti krioprotektivni mediji se dodaju nativnom ejakulatu kap po kap sve dok se ne postigne razrjeđenje 1:1. Nakon toga se uzorak prebacuje u sterilne slamčice (0,5 ml) ili ampule (1,8 ml) za zamrzavanje. Uzorci se mogu zamrzavati naglo u tekućem dušiku ili polagano pomoću programiranih bioloških zamrzivača, nakon čega se pohranjuju u posudama s tekućim dušikom na -196°C
Zamrznuti spermiji pružaju pacijentu mogućnost kasnijih postupaka inseminacija ili IVF-a. Zamrzavanje spermija je od neprocjenjive važnosti za pacijente koji trebaju proći kirurške operacije reprodukcijskog sistema, te za pacijente prije započinjanja kemoterapije ili radijacijske terapije, a koje u pacijenta potencijalno mogu prouzročiti neplodnost. Također se sjeme muškog partnera, bračnog para koji se nalazi u postupku IVF, zamrzava iz razloga ako se muški partner u vrijeme postupka IVF nalazi izvan države, ili ima teškoće s davanjem uzorka sjemena u prikladno vrijeme. U takvim slučajevima uzorak sjemena se zamrzava, te drži pohranjen u tekućem dušiku do dana aspiracije jajnih stanica supruge. U posljednjih desetak godina liječenje muške neplodnosti je znatno uznapredovalo uvođenjem tehnike intracitoplazmatske injekcije spermija u jajnu stanicu. Budući je za ovu tehniku potreban jedan jedini spermij, ICSI je zajedno s tehnikama mikrokirurške aspiracije spermija iz epididimisa (MESA – Microsurgical Epididymal Sperm Aspiration), perkutane aspiracije spermija iz epididimisa (PESA - Percutaneous Sperm Aspiration), te izolacije spermija iz tkiva testisa (TESE - Testicular Sperm Extraction) koje za vađenje i izolaciju spermija koriste testis ili pasjemenik omogućio liječenje neplodnih pacijenata koji nemaju spermija u ejakulatu (azoospermia). Ovisno o nalazu nakon tih zahvata se provodi kriopohrana spermija ili tkiva testisa, tako da imamo mogućnost za više ICSI postupaka.
Zamrzavanje humanih zametaka je postalo važan dio programa oplodnje uz medicinsku pomoć u tretmanu neplodnog bračnog para. Humani zameci se čuvaju zamrznuti u tekućem dušiku na -196°C. Tijekom zamrzavanja, sve kemijske reakcije unutar stanice moraju biti zaustavljene. Oštećenje zametaka se dešava tijekom procesa hlađenja i otapanja, a kao rezultat stvaranja kristalića leda unutar stanica, ili promjene osmotskog pritiska kao posljedica dehidracije stanice. Sporo programirano hlađenje kao i upotreba krioprotektora (propanediol, dimetil sulfoksid ili glicerol) ograničava oštećenja zametaka tijekom zamrzavanja. Povećan broj zametaka kao rezultat in vitro oplodnje može biti uspješno sačuvan za kasnije pokušaje oplodnje. Na taj način se izbjegavaju medicinski i socijalni problemi povezani s višestrukim trudnoćama, omogučujući da se u odgovarajućem ciklusu prenese samo manji broj zametaka. Na taj način se i povećava mogućnost trudnoće iz svakog pojedinog ciklusa in vitro fertilizacije. Zamrzavanje zametaka je važno i da bi se izbjegao sindrom hiperstimulacije jajnika, budući se svi zameci mogu zamrznuti do prijenosa u uterus u narednom ciklusu. Iako se zamrzavanje zametaka provodi uspješno, mnoga etička i pravna pitanja su ostala neriješena po tom pitanju (npr. ako se bračni par razvede ili partner umre).
Zamrzavanje humanih oocita je mnogo zahtjevnije budući je potrebno da stanica preživi, ali i da zadrži potencijal oplodnje. Kada je stanica izložena niskim temperaturama citoplazmatska tekućina se zamrzava što rezultira s dvije štetne posljedice: unutarstaničnoj kristalizaciji i dehidraciji. Dok unutarstanični kristali mehanički oštećuju organele i membrane, unutarstanična dehidracija uzrokuje povećanu osmolarnost. Zbog toga se tijekom zamrzavanja koriste krioprotektori koji sprečavaju unutarstaničnu kristalizaciju i dehidraciju. Razlozi zbog kojih je slaba uspješnost trudnoća iz krioprezerviranih oocita su štetne promjene koje se tijekom zamrzavanja dešavaju u mejotskom diobenom vretenu, zoni pellucidi, staničnoj membrani i citoplazmi oocite, a koje mogu spriječiti dovršenje oplodnje ili rezultirati u aneuploidnom zametku. Zona pellucida tijekom zamrzavanja postaje stvrdnuta, vjerojatno kao rezultat prerane egzocitoze kortikalnih granula što sprečava penetraciju spermija i onemogućuje izlijeganje zametka.
Alternativna strategija je zamrzavanje nezrelih oocita u stadiju germinalnih vezikula (diploten profaze) koje mogu maturirati i fertilizirati in vitro. Krioprezervacijom oocita u stadiju germinalnih vezikula mogu se zaobići neki od potencijalnih problema koji se javljaju tijekom zamrzavanja preovulacijskih oocita. Budući da ne posjeduju diobeno vreteno predstavljaju manji rizik za citogenetske greške tijekom diobe. Međutim, rizik oštećenja zone pellucide i dalje postoji tijekom zamrzavanja i otapanja. Dodatna prepreka za oplodnju oocita u stadiju germinalnih vezikula je njihovo slabo sazrijevanje in vitro.
Krioprezervacija primordijalnih folikula je potencijalno bolja zato što ima zametnih stanica u većoj količini, manje su diferencirane i metabolički aktivne, a i njihova mala veličina pridonosi manjoj osjetljivosti na nepovoljan utjecaj pohrane na niskim temperaturama. Stanice se nalaze u profazi i teoretski nose manji rizik citogenetskih greški od stanica u kasnijim fazama, međutim teško ih je izolirati, a i nema garancije da će one dostići funkcionalnu zrelost.
Slabi rezultati postignuti zamrzavanjem humanih oocita (do danas je tek nekoliko djece rođeno iz zamrznutih oocita) i etičke dileme koje su povezane sa zamrznutim zamecima dovele su do zanimanja za pohranom tkiva jajnika kod pacijentica s ciljem očuvanja njihove plodnosti. Potrebno je provesti dodatna istraživanja da bi se ustanovio najoptimalniji protokol za zamrzavanje tkiva jajnika.
Poslednji izmenio dana 21/12/2007, 10:50, izmenjeno ukupno 1 puta
HappyGirl- Broj poruka : 13681
Location : Uvek na oblacima :)
Datum upisa : 05.12.2007
Re: Metode medicinski potpomognute oplodnje IUI, IVF, ICSI, AHA
od HappyGirl 21/12/2007, 10:49
Postupak probira dobrovoljnih davaoca sjemena
Cilj probira dobrovoljnih davaoca sjemena je zaštita primaoca u postupcima inseminacije sa spermom nepoznatog davaoca (AID - Arteficial Insemination by Donor), kao i njihovog potomstva od infekcija, te zaštita potomstva od nasljednih oboljenja.
Svi potencijalni davaoci sjemena trebaju biti općenito zdravi muškarci, ne stariji od 40 godina za vrijeme doniranja. Svaki potencijalni davaoc daje detaljne obavijesti o svojoj medicinskoj, genetskoj i socijalnoj prošlosti. Ispitivanja uključuju i spolni život, pri čemu se sve njegove životne navike detaljno raspravljaju. O svakom dvojbenom pitanju konzultira se medicinski stručnjak za dotično područje (genetičar, sociolog, psiholog).
U grupi davaoca isključene su homoseksualne i biseksualne osobe, osobe koje su ovisnici o drogama, osobe koje su unatrag 5 godina dobile transfuziju krvi, kao i osobe koje su imale spolne odnose s prostitutkama. Potencijalni davaoci sjemena koji imaju spolno prenosiva virusna oboljenja kao što su hepatitis B ili genitalni herpes moraju biti odbijeni. Spolno prenosiva bakterijska oboljenja u prošlosti nisu isključujući kriterij za davaoca ukoliko je negativan za vrijeme donacije.
Budući davaoci sjemena moraju biti ispitani na prisutnost: HIV 1 i 2 antitijela; hepatitis B površni antigen (HbsAg); hepatitis C antitijela (HVC); i sifilisa upotrebom prikladnih seroloških testova. Potrebno je napraviti i kulturu brisa uretre na Neisseria gonorrhoea i Chlamydia trachomatis. Ako je bilo koji od gore navedenih testova pozitivan potencijalni davaoc se odbija.
Potencijalni davaoci moraju biti ispitani i na antitijela (IgG i IgM) citomegalovirusa (CMV) prikladnim serološkim testom budući je CMV identificiran u ljudskom sjemenu. Stoga se samo sjeme seronegativnih davaoca može pohraniti za kliničku upotrebu.
Svakom davaocu sjemena učinjeni se detaljna analiza ejakulata prema standardima Svjetske zdravstvene organizacije, koja se ponavlja kod svakog davanja sjemena (broj spermija, pokretljivost, morfologija, prisutnost leukocita) nakon čega se uzorak zamrzava u tekućem dušiku. Provađa se i analiza preživljavanja spermija nakon odmrzavanja, pa se garantira najmanje 20 milijuna pokretnih spermija, koji će se inseminirati u jednom postupku.
U obzir treba uzeti i potpunu obiteljsku medicinsku i genetsku prošlost davaoca, te one kod kojih postoji rizik prijenosa nasljednih oboljenja trebaju biti odbijeni. Genetski probir davaoca i njegove obitelji uključuje to da davaoc ne smije imati u obitelji slijedeće bolesti: Downov sindrom; mentalnu retardiranost; poremećaj rasta; izostanak mišićne koordinacije; rani senilitet; gluhoću; slijepilo; kataraktu; shizofreniju ili manično-depresivna stanja; rascjep usne i/ili rascijep nepca; urođene greške srca; urođene poremaćaje kukovlja; diabetes mellitus; oboljenja štitnjače; progresivno oboljenje bubrega; kronična kožna oboljenja; cističnu fibrozu; albinizam; hemofiliju; nasljednu hiperkolesterolemiju; neurofibromatozu; epilepsiju; reumatoidni artritis.
Preporučljivo je da se potencijalnim davaocima sjemena napravi kariotip kako bi se ustanovile kromosomske abnormalnosti. Preporučljivo je i napraviti probir za autosomalne recesivne gene učestale u etničkoj populaciji davaoca. To uključuje cističnu fibrozu, b-thalassaemiju, bolest srpastih stanica, Tay-Sachs i Gaucherovu bolest. Davaoci koji su nosioci značajnih kromosomskih abnormalnosti trebaju biti odbijeni.
Ako je probir davaoca na spolno prenosive i genetske bolesti negativan, a preživljavanje spermija nakon odmrzavanja prihvatljivo, mogu se skupljati sjemeni uzorci i zamrzavati. Svi uzorci sjemena pohranjuju se zamrznuti kroz 6 mjeseci, nakon kojeg razdoblja se vrši retestiranje davaoca na spolno prenosive bolesti: HIV 1 i 2 antitijela, HbsAg, HVC antitijela, sifilis, CMV antitijela, Neisseria gonorrhoea i Chlamydia trachomatis.
Svi testovi moraju biti negativni tako da se za kliničku upotrebu mogu primjeniti samo oni ejakulati koji su bili pohranjeni više od 180 dana od dana retestiranja davaoca.
Preporučljivo je sakupiti i pohraniti serum davaoca zbog slučaja da trenutno neidentificirani virusni ili bakterijski patogen postane otkriven u budućnosti.
Prijenos infekcija ili genetskih bolesti putem probranog donorskog sjemena ipak, iako minimalan, ostaje moguć s čime uvijek treba upoznati potencijalnog primatelja sjemena.
Cilj probira dobrovoljnih davaoca sjemena je zaštita primaoca u postupcima inseminacije sa spermom nepoznatog davaoca (AID - Arteficial Insemination by Donor), kao i njihovog potomstva od infekcija, te zaštita potomstva od nasljednih oboljenja.
Svi potencijalni davaoci sjemena trebaju biti općenito zdravi muškarci, ne stariji od 40 godina za vrijeme doniranja. Svaki potencijalni davaoc daje detaljne obavijesti o svojoj medicinskoj, genetskoj i socijalnoj prošlosti. Ispitivanja uključuju i spolni život, pri čemu se sve njegove životne navike detaljno raspravljaju. O svakom dvojbenom pitanju konzultira se medicinski stručnjak za dotično područje (genetičar, sociolog, psiholog).
U grupi davaoca isključene su homoseksualne i biseksualne osobe, osobe koje su ovisnici o drogama, osobe koje su unatrag 5 godina dobile transfuziju krvi, kao i osobe koje su imale spolne odnose s prostitutkama. Potencijalni davaoci sjemena koji imaju spolno prenosiva virusna oboljenja kao što su hepatitis B ili genitalni herpes moraju biti odbijeni. Spolno prenosiva bakterijska oboljenja u prošlosti nisu isključujući kriterij za davaoca ukoliko je negativan za vrijeme donacije.
Budući davaoci sjemena moraju biti ispitani na prisutnost: HIV 1 i 2 antitijela; hepatitis B površni antigen (HbsAg); hepatitis C antitijela (HVC); i sifilisa upotrebom prikladnih seroloških testova. Potrebno je napraviti i kulturu brisa uretre na Neisseria gonorrhoea i Chlamydia trachomatis. Ako je bilo koji od gore navedenih testova pozitivan potencijalni davaoc se odbija.
Potencijalni davaoci moraju biti ispitani i na antitijela (IgG i IgM) citomegalovirusa (CMV) prikladnim serološkim testom budući je CMV identificiran u ljudskom sjemenu. Stoga se samo sjeme seronegativnih davaoca može pohraniti za kliničku upotrebu.
Svakom davaocu sjemena učinjeni se detaljna analiza ejakulata prema standardima Svjetske zdravstvene organizacije, koja se ponavlja kod svakog davanja sjemena (broj spermija, pokretljivost, morfologija, prisutnost leukocita) nakon čega se uzorak zamrzava u tekućem dušiku. Provađa se i analiza preživljavanja spermija nakon odmrzavanja, pa se garantira najmanje 20 milijuna pokretnih spermija, koji će se inseminirati u jednom postupku.
U obzir treba uzeti i potpunu obiteljsku medicinsku i genetsku prošlost davaoca, te one kod kojih postoji rizik prijenosa nasljednih oboljenja trebaju biti odbijeni. Genetski probir davaoca i njegove obitelji uključuje to da davaoc ne smije imati u obitelji slijedeće bolesti: Downov sindrom; mentalnu retardiranost; poremećaj rasta; izostanak mišićne koordinacije; rani senilitet; gluhoću; slijepilo; kataraktu; shizofreniju ili manično-depresivna stanja; rascjep usne i/ili rascijep nepca; urođene greške srca; urođene poremaćaje kukovlja; diabetes mellitus; oboljenja štitnjače; progresivno oboljenje bubrega; kronična kožna oboljenja; cističnu fibrozu; albinizam; hemofiliju; nasljednu hiperkolesterolemiju; neurofibromatozu; epilepsiju; reumatoidni artritis.
Preporučljivo je da se potencijalnim davaocima sjemena napravi kariotip kako bi se ustanovile kromosomske abnormalnosti. Preporučljivo je i napraviti probir za autosomalne recesivne gene učestale u etničkoj populaciji davaoca. To uključuje cističnu fibrozu, b-thalassaemiju, bolest srpastih stanica, Tay-Sachs i Gaucherovu bolest. Davaoci koji su nosioci značajnih kromosomskih abnormalnosti trebaju biti odbijeni.
Ako je probir davaoca na spolno prenosive i genetske bolesti negativan, a preživljavanje spermija nakon odmrzavanja prihvatljivo, mogu se skupljati sjemeni uzorci i zamrzavati. Svi uzorci sjemena pohranjuju se zamrznuti kroz 6 mjeseci, nakon kojeg razdoblja se vrši retestiranje davaoca na spolno prenosive bolesti: HIV 1 i 2 antitijela, HbsAg, HVC antitijela, sifilis, CMV antitijela, Neisseria gonorrhoea i Chlamydia trachomatis.
Svi testovi moraju biti negativni tako da se za kliničku upotrebu mogu primjeniti samo oni ejakulati koji su bili pohranjeni više od 180 dana od dana retestiranja davaoca.
Preporučljivo je sakupiti i pohraniti serum davaoca zbog slučaja da trenutno neidentificirani virusni ili bakterijski patogen postane otkriven u budućnosti.
Prijenos infekcija ili genetskih bolesti putem probranog donorskog sjemena ipak, iako minimalan, ostaje moguć s čime uvijek treba upoznati potencijalnog primatelja sjemena.
HappyGirl- Broj poruka : 13681
Location : Uvek na oblacima :)
Datum upisa : 05.12.2007
Re: Metode medicinski potpomognute oplodnje IUI, IVF, ICSI, AHA
od 7-patuljaka 28/10/2010, 13:05
Nakon transfera zametka starog 3 dana događa se slijedeće:
1 dpt...zametak raste i razvija se
2 dpt...zametak se razvija u blastocistu
3 dpt...blastocista se izliježe iz omota
4 dpt...blastocista prianja na sluznicu maternice
5 dpt...započinje imlantacija (ugnježdenje) i blastocista sve više tone u sluznicu
6 dpt...proces implantacije se nastavlja, morula i dalje tone u sluznicu maternice
7 dpt... morula se kompletno ugnijezdila u sluznicu maternice, ima stanice placente i fetusa
8 dpt...stanice placente počinju lučiti hormon HCG u krv
9 dpt...sve više HCG-a se luči kako se fetus razvija
10 dpt... još više HCG-a se luči
11 dpt...nivo HCG-a sada je dovoljno velik da ga može detektirati kućni test na trudnoću iz
urina
1 dpt...zametak raste i razvija se
2 dpt...zametak se razvija u blastocistu
3 dpt...blastocista se izliježe iz omota
4 dpt...blastocista prianja na sluznicu maternice
5 dpt...započinje imlantacija (ugnježdenje) i blastocista sve više tone u sluznicu
6 dpt...proces implantacije se nastavlja, morula i dalje tone u sluznicu maternice
7 dpt... morula se kompletno ugnijezdila u sluznicu maternice, ima stanice placente i fetusa
8 dpt...stanice placente počinju lučiti hormon HCG u krv
9 dpt...sve više HCG-a se luči kako se fetus razvija
10 dpt... još više HCG-a se luči
11 dpt...nivo HCG-a sada je dovoljno velik da ga može detektirati kućni test na trudnoću iz
urina
7-patuljaka- Broj poruka : 599
Datum upisa : 06.06.2010
PICSI
od dr mali pariz 7/11/2010, 21:33
PICSI - modifikacija ICSI metode
PICSI je modifikacija mikromanipulacione ICSI oplodnje pomoću koje su zaoplodnju upotrebljeni isključivo spermatozoidi koji se specifično selektujuvezivanjem na gel hialuronan. Hialuronan je biopolimer koji se prirodno javljau substanci koja okružuje jajnu ćeliju i učestvuje u procesu vezivanjajajne ćelije i spermatozoida. To znači da se za oplodnju upotrebljavajuisključivo spermatozoidi koji su sposobni za specifično vezivanje na omotačujajne ćelije. Ovu sposobnost imaju jedino zreli spermatozoidi kod kojih jedokazana izrazito niža pojava hromozomalnih anomalija. Preporuka PFC
…metodu PICSI smatramo za biološki prirodniju i efektivnijuformu oplodnje u odnosu na ICSI metodu. PICSI spaja na jednojstrani prednosti spontane fertilizacije, kod koje jajnu ćeliju oplodiisključivo zreli spermatozoid, i s druge strane fertilizaciju pomoću ICSImetode, kojom se spermatozoid kontrolisano aplikuje direktno u jajnućeliju…Ova metoda je prihvatljiva u svim situacijama. Peporučljiva je svakako kodsledećih indikacija:
preuzeto sa sajta PFC ,dr Sonja Lazarovska
PICSI je modifikacija mikromanipulacione ICSI oplodnje pomoću koje su zaoplodnju upotrebljeni isključivo spermatozoidi koji se specifično selektujuvezivanjem na gel hialuronan. Hialuronan je biopolimer koji se prirodno javljau substanci koja okružuje jajnu ćeliju i učestvuje u procesu vezivanjajajne ćelije i spermatozoida. To znači da se za oplodnju upotrebljavajuisključivo spermatozoidi koji su sposobni za specifično vezivanje na omotačujajne ćelije. Ovu sposobnost imaju jedino zreli spermatozoidi kod kojih jedokazana izrazito niža pojava hromozomalnih anomalija. Preporuka PFC
…metodu PICSI smatramo za biološki prirodniju i efektivnijuformu oplodnje u odnosu na ICSI metodu. PICSI spaja na jednojstrani prednosti spontane fertilizacije, kod koje jajnu ćeliju oplodiisključivo zreli spermatozoid, i s druge strane fertilizaciju pomoću ICSImetode, kojom se spermatozoid kontrolisano aplikuje direktno u jajnućeliju…Ova metoda je prihvatljiva u svim situacijama. Peporučljiva je svakako kodsledećih indikacija:
- kod prethodnog neuspjeha spontane fertilizacije, tj. kod niske spontane fertilizacije, kao i kod niske fertilizacijei posle ICSI metode
- u slučaju lošeg kvaliteta embriona, tj. kod zaustavljanja u njihovom razvoju
- kod ponovljenih pobačaja
preuzeto sa sajta PFC ,dr Sonja Lazarovska
dr mali pariz- Broj poruka : 22885
Godina : 46
Location : mali pariz
Datum upisa : 29.01.2010
Re: Metode medicinski potpomognute oplodnje IUI, IVF, ICSI, AHA
od Abacus 4/2/2013, 08:11
Da li neko zna, zanima me da li se igde kod nas radi sazrevanje (in vitro maturacija) nezrelih jajnih ćelija, van tela žene, dobijenih iz stimulisanog ciklusa, aspiracijom?
Abacus- Broj poruka : 32
Datum upisa : 03.02.2013
Re: Metode medicinski potpomognute oplodnje IUI, IVF, ICSI, AHA
od winni 16/2/2013, 14:19
Abacus i mene zanima ova metoda ali na zalost kolko sam gledala kod nas izgleda niko ne radi cini mi se da u Sloveniji rade .Mene zanima i cena....
winni- Broj poruka : 436
Datum upisa : 02.11.2011
Re: Metode medicinski potpomognute oplodnje IUI, IVF, ICSI, AHA
od Abacus 16/2/2013, 15:23
winni ::Abacus i mene zanima ova metoda ali na zalost kolko sam gledala kod nas izgleda niko ne radi cini mi se da u Sloveniji rade .Mene zanima i cena....
Winni ja nigde ništa detaljnije o ovoj varijanti nisam uspela da nadjem. Iz nestimulisanog ciklusa i kod POC jajnika da ali u slučaju da nema policističnih jajnika i da je ciklus stimulisan, to nigde nisam našla. Ako imaš nešto o tome, pusti mi link molim te. Hvala.
Abacus- Broj poruka : 32
Datum upisa : 03.02.2013
Re: Metode medicinski potpomognute oplodnje IUI, IVF, ICSI, AHA
od Abacus 21/2/2013, 22:01
Kontaktirao sam Više klinika i sve su mi odgovorile da se ova metoda ne radi kod njih. Izgleda da zaista ova metoda ne postoji 
Abacus- Broj poruka : 32
Datum upisa : 03.02.2013
Re: Metode medicinski potpomognute oplodnje IUI, IVF, ICSI, AHA
od winni 22/2/2013, 08:20
Ma postoji ali izgleda da kod nas niko jos uek t 
o ne radi,citala sam da su 2007 god. rodjeni prvi blizanci u Engleskoj zaceti ovom metodom...
o ne radi,citala sam da su 2007 god. rodjeni prvi blizanci u Engleskoj zaceti ovom metodom...
winni- Broj poruka : 436
Datum upisa : 02.11.2011
Re: Metode medicinski potpomognute oplodnje IUI, IVF, ICSI, AHA
od Abacus 22/2/2013, 10:14
winni :: Ma postoji ali izgleda da kod nas niko jos uek t
Kao što rekoh, postoji kada je u pitanju nestimulisani ciklus i policistični jajnici ali iz stimulisanog ciklusa hormonima, ne radi se nigde in vitro maturacija jajne ćelije. Molim Vas da ako neko tvrdi drugacije da samo postavi link ka tekstu ili pojašnjenju ove metode.
Nisam nigde našla da se IVM radi iz stimulisanog ciklusa, a ni jedna klinika, čak i u inostranstvu to ne radi, bar one koje sam ja kontaktirala.
Abacus- Broj poruka : 32
Datum upisa : 03.02.2013
Re: Metode medicinski potpomognute oplodnje IUI, IVF, ICSI, AHA
od djole42 22/2/2013, 10:53
Abakus ,IVM se radi kod stimulisanih ciklusa kada preti hiperstimulacija pa se štoperica daje na folikul veličine 12-14mm. tako pročitah ovde
https://kutak.forumotion.com/t661-in-vitro-maturacija
Mozda bi u dogovoru s klinikom koja inače radi IVM moglo da se odradi u stimulisanom ciklusu ako je u prethodnim stimulacijama dolazilo do hiper ....
https://kutak.forumotion.com/t661-in-vitro-maturacija
Mozda bi u dogovoru s klinikom koja inače radi IVM moglo da se odradi u stimulisanom ciklusu ako je u prethodnim stimulacijama dolazilo do hiper ....
djole42- Broj poruka : 6359
Godina : 53
Location : Nis
Datum upisa : 15.01.2010
Sponsored content
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu