PCOS - Sindrom policističnih jajnika

Sindrom policističnih jajnika- PCOS

Što je to PCOS?

Sindrom policističnih jajnika (PCOS = engl.. policystic ovary syndrom) je skup simptoma kojeg karakteriziraju jajnici (povećani ili normalne veličine) s brojnim folikularnim(vodenim) cistama, poremećaji menstrualnog ciklusa (produženi ciklusi ili potpuno izostali ciklusi), pojačana dlakavost, pretilost, akne, poremećena tolerancija glukoze, smanjena otpornost ciljnih organa na inzulin (inzulinska rezistencija).
Svi ovi simptomi ne moraju bit prisutni da bi se postavila dijagnoza.

Što uzrokuje PCOS?

Problem policističnih jajnika nije jedinstven, što znači da postoje različiti uzroci koji mogu dovesti do nastanka policističnih jajnika.
Posljednjih godina uočena je povezanost PCOS i povišene razine inzulina (hiperinzulinemija) koja po nekim autorima predstavlja centralni događaj u nastanku i razvoju PCOS. Inzulin je hormon kojeg izlučuje gušterača a zaslužan je za regulaciju vrijednosti glukoze u krvi. Inzulinska rezistencija (otpornost ciljnih tkiva na inzulin) dovodi do povećanih koncentracija glukoze u krvi koja opet potiče gušteraču na proizvodnju hormona. Tako se zatvara "začarani krug". Inzulinska rezistencija osnovni je mehanizam koji dovodi i do nastanka šećerne bolesti tipa 2.
Povećane vrijednosti inzulina stimuliraju jajnike, koji počinju proizvoditi muški hormon testosteron. On je zaslužan za pojavu akni, pojačanu dlakavost i eventualno gubitak (prorjeđivanje) kose. Također stvara se pretpostavka za nastajanje šećerne bolesti tipa 2 sa svim problemima koje ona donosi.

Koje testove je potrebno učiniti kod sumnje na PCOS?
Dijagnostika i liječenje sindroma provodi se u suradnji endokrinologa (specijaliste za hormonalne poremećaje), ginekologa (specijaliste za bolesti ženskih reproduktivnih organa) i dermatologa (specijaliste za kožne bolesti).
Obično se djevojka javi na pregled ginekologu zbog poremećaja menstruacijskog ciklusa, ili dermatologu zbog akni. Nakon osnovnog pregleda liječnik će ih uputiti na pregled hormonskog statusa i pregled kod interniste - endokrinologa. Kod svih pacijentica potrebno je odrediti razinu spolnih hormona ili tzv. bazalni hormonski status. Naziva se "bazalni" jer je vrijeme u koje se pretraga radi (3.-5. dan ciklusa) početak ciklusa, u kojoj još uvijek na neki način "miruje" funkcija jajnika (bazalna funkcija jajnika). U ovo vrijeme određuju se: folikulostimulirajući hormon (FSH), luteinizirajući hormon (LH), testosteron, prolaktin, androstendion, DHEAS, estradiol, TSH (hormon koji stimulira štitnjaču (evtl. još T3, T4), Potom potrebno je obaviti test opterećenja glukozom (OGTT), razinu inzulina prije i nakon OGTT, te vaginalni collor Doppler (pregled ultrazvučnom sondom koja se uvodi u rodnicu) u prvoj fazi ciklusa.
Nakon svih prikupljenih nalaza liječnik će odrediti terapiju.
Hormonske vrijednosti pokazuju značajne razlike kod bolesnica s PCOS i nepravilnim ciklusima. U odnosu na razinu inzulina razlikuje se skupina pacijentica s urednom razinom inzulina i skupina pacijentica s povišenom razinom inzulina.

Liječenje PCOS

Liječenje sindroma je vrlo individualno, što ovisi o dobi bolesnice, poremećaju ciklusa, razini inzulina, pretilosti, želji za trudnoćom itd.
Ako su bolesnice povećane tjelesne težine svakako je dobro riješiti se prekomjernih kilograma jer se mnogi simptomi znatno poprave nakon reguliranja tjelesne težine.
Čak i kod normalne tjelesne težine dobro je smanjiti unos ugljikohidrata i umjereno vježbati. Sindrom policističnih jajnika ne može se u potpunosti izliječiti već samo "držati pod kontrolom".

Liječenje primarno ovisi da li bolesnica želi trudnoću ili ne.

U slučaju da bolesnica ne želi trudnoću a ima problema s pojačanom dlakavošću i aknama uspješna je terapija s kontracepcijskim tabletama koje sadrže tzv. antiandrogene kao što je npr. ciproteronacetat. Vezanjem na testosteronski receptor sprečava se djelovanje muških hormona. S druge strane sve kontracepcijske tablete smanjuju djelovanje jajnika inhibirajući hipofizu pa ih je i s te strane dobro uzimati u sindromu policističnih jajnika. Svakako da treba poštivati sve mjere opreza kao i kontraindikacije kod primjene kontracepcijskih tableta. Terapiju treba provoditi barem 6 mjeseci da bi se vidio određeni rezultat. Uspješna je kod umjerene dlakavosti. Pojačana dlakavost često se ne može riješiti u potpunosti pa se uz terapiju savjetuje i kozmetičko uklanjanje dlačica (depilacija, epilacija).Akne se moraju liječiti u suradnji s dermatologom (vidi. Akne)
U slučaju da bolesnica želi trudnoću, nema ovulacije ili ima rijetke ovulacije i produžene cikluse potrebno je potaknuti ovulaciju. Najbolji rezultati postižu se klomifen citratom. Pod kontrolom ginekologa, ultrazvukom se prati rast folikula i određuje vrijeme ovulacije te savjetuje ciljani odnos.
Ukoliko je prisutna povišena razina inzulina i poremećena tolerancija glukoze dobri rezultati postižu se primjenom metformina uz dobro reguliranu dijetu i tjelovježbu. Liječenje metforminom treba provoditi uz nadzor specijaliste endokrinologa.
Kirurško liječenje
Drilling je također simptomatska, ali operativna metoda, prilikom koje se otvaraju sitni folikuli jajnika i smanjuje, odnosno prekida njihova funkcija (stvaranje muških spolnih hormona). Djelotvornost je nažalost također privremena.

PCOS - dijagnosticiranje

2.1. Koji liječnik – specijalist može dijagnosticirati i liječiti PCOS?
Svaki liječnik upoznat sa sindromom policističnih jajnika može dijagnosticirati bolest, ali poremećaj je kompliciran i treba ga liječiti specijalist. Žene koje imaju poteškoća sa začećem trebale bi otići kod reproduktivnog endokrinologa, dok bi liječenje na duge staze kod endokrinologa trebalo razmotriti. Ginekolog može tretirati neke žene sa sindromom, ali specijalist endokrinih poremećaja više je upućen u opcije tretmana i u novija istraživanja sindroma policističnih jajnika.
2.2. Kako se pripremiti za početni diskusiju o PCOS kod liječnika?

• Zapišite sva pitanja prije zakazanog odlaska liječniku.
  Brže je i urednije imati spisak, bez obzira na njegovu dužinu. Na mnoga pitanja dobit ćete odgovor odmah.
  
• Skupite sve odgovarajuće i tražene medicinske podatke – proslijedite ih prije zakazanog dolaska liječniku ili ih ponesite sa sobom. Ako je odlazak liječniku zakazan zbog neplodnosti, a prethodno je urađen HSG (hysterosalpingogram – histeroskopija: rengensko slikanje maternice i jajnika), poželjno je sa sobom donijeti i nalaze HSG-a.
  
• Pripremite se na pitanja iz obiteljske anamneze, osobito inzulinske neosjetljivosti, dijabetes, abnormalnost lipida kao što je visoki kolesterol, pretilost, visoki krvni tlak, bolesti srca i neplodnost. Uključite informacije oba partnera i njihovih obitelji. Karakteristike PCOS-a mogu se naslijediti s bilo koje obiteljske strane.
  
• Upoznajte se sa simptomima PCOS-a i o svemu što vas muči razgovarajte sa liječnikom.
  
• Ako tražite pomoć u postizanju trudnoće, razmislite o mjerenju bazalne temperature za početnu prosudbu.
  
• Provjerite da li je poželjno kod liječnika doći natašte i razjasnite bilo koje drug obaveze.
  

2.3. Koja pitanja postaviti liječniku?
Svrha liste pitanja i cijeli ovaj ČPP (FAQ) namijenjen je pomoći ženama u poboljšanju komunikacije s njihovim liječnicima, ne za utvrđivanje dijagnoze, tretmana i iskrene rasprave s liječnikom.

• Kojim testovima se može potvrditi PCOS?
  
• Kojim testovima se potvrđuje inzulinska neosjetljivost i/ili dijabetes?
  
• Koje se preporuke ili lijekovi, ako ijedni, često daju za simptome PCOS-a, kao što su dobivanje na težini / pretilost, akne, hirzutizam, ćelavost, izostanak menstruacije, visoki kolesterol, visoki krvni tlak i inzulinska neosjetljivost?
  
• Nakon početne dijagnoze PCOS-a, koji oblik praćenja je poželjan?
  
• Da li je način liječenja PCOS-a sličan među različitim liječnicima endokrinolozima?
  
• Hoće li se omogućiti potpora i informacije o dijetama i vježbama?
  
• Koja vrsta kontracepcijskih tableta je preporučljiva za žene sa PCOS-om?
  
• Koja vrst tretmana se nudi ženama s PCOS-om koje pokušavaju zanijeti?
  
• Je li gubitak težine u pretilih pacijenata neophodan prije bilo koje faze liječenja neplodnosti? Npr. može li se pokušati sa klomifenom, ali ne s IVF-om?
  
• Mogu li se koristiti lijekovi na bazi inzulina ako se pokušava trudnoća?
  
• Mogu li se navedeni lijekovi nastaviti koristiti i tijekom trudnoće?
  
• Koji se lijekovi mogu koristiti za smanjenje simptoma PCOS-a, kao što su akne i hirzutizam, a da se s istima može nastaviti i dok se pokušava trudnoća ili za vrijeme trudnoće?
  

2.4. Postoji li ijedan definitivan test kojim se dijagnosticira PCOS?
Trenutno ne postoji jedan jedini test kojim se može definitivno odrediti PCOS. To je stoga što još nije utvrđen točan uzrok PCOS. Zato postoji širok raspon mišljenja na koji način dijagnosticirati i liječiti PCOS.
2.5. Na koji način se postavlja dijagnoza PCOS-a?
PCOS treba dijagnosticirati na temelju liječničkog pregleda, ultrazvuka jajnika i rezultata raznih krvnih pretraga. Dijagnoza se temelji na postojanju nekoliko naprijed navedenih simptoma. U kriterijima dijagnoze PCOS dolazi do razilaženja mišljenja među liječnicima. Neki liječnici predlažu da za sigurnu dijagnozu PCOS-a mora postojati nekoliko simptoma, dok drugi temelje dijagnozu na osnovnim ili nižim kriterijima (najčešće zbog nedostatka ovulacije), dok drugi opet vjeruju da se PCOS može dijagnosticirati izuzećem – odnosno ako postoje hormonske abnormalnosti za koja ne postoji ni jedno drugo objašnjenje. Kako ne postoji konsenzus o načinu dijagnoze ili liječenje, ne treba se iznenaditi kad isplivaju razna mišljenja kako
ovaj problem liječiti.
2.6. Kako se postavlja dijagnoza PCOS-a na osnovu ultrazvuka?
Ultrazvuk jajnika najčešće se radi transvaginalno – gdje se sonda uvodi u vaginu kako bi se dobila bolja slika jajnika. U nekim slučajevima, abdominalni ultrazvuk može biti također potreban ali se na taj način ne dobiva jasna slika.
Klasični policistični jajnici su uvećani i imaju izgled "ogrlice bisera", gdje su biseri ciste. Najčešće se ultrazvučno postavlja dijagnoza policističnih jajnika, ako postoji bar 8-10 cisti koje su manje od 10 mm na svakom jajniku. Nije poznato koliko dugo traje pojedina cista, ili što izaziva pretvaranje vodećeg folikula u cistu.
Policistični jajnik često je uvećan za 1,5-3 puta od normalne veličine normalnog jajnika i često ima zadebljanje tkiva u sredini jajnika i oko folikula. Oboje, i zadebljanje i ciste proizvode hormone, tako što je više cista i zadebljanog tkiva, tako je više i drugih znakova i simptoma PCOS-a.
2.7. Je li moguće imati policistične jajnike bez sindroma?
Oko 20-30 posto žena imat će izgled policističnih jajnika, dok će samo 5-10 posto imati dijagnozu sindroma policističnih jajnika na temelju znakova i simptoma. Važno je uzeti u obzir policistične jajnike kao mogući znak PCOS-a ali se ne oslanjati samo na to kod donošenja dijagnoze.
Veći postotak žena sa policističnim jajnicima imaju bar odstupanje razina hormona, iako drugi simptomi sindroma izostaju.
2.8. Je li moguće imati PCOS bez cisti?
Ovo je također područje neslaganja među liječnicima. Većina žena sa PCOS će, ustvari, imati policistične jajnike po kojima je sindrom i dobio naziv ali je moguće postaviti dijagnozu PCOS-a bez ovog tipičnog simptoma. Neki liječnici dijagnosticiraju PCOS na temelju izgleda drugih fizičkih simptoma ili hormonskog disbalansa, bez obzira na ultrazvučni nalaz.
Teško je postaviti čvrstu dijagnozu PCOS-a bez pojave bilo povećanog broja malih cisti ili uvećanja jajnika.
Neki liječnici koji izvode ultrazvuk smatraju blaži oblik PCOS-a kao varijaciju normale. Povećanje jajnika nije često povezano sa razvojem cisti ali isto može biti oblik PCOS-a. Drugim riječima, ako netko ima simptome i znakove PCOS-a vjerojatno je da postoje neke izmjene u izgledu jajnika, iako nisu prepoznate.
2.9. Koje krvne pretrage treba uraditi da bi se dijagnosticirao PCOS?
Većina krvnih pretraga koje treba uraditi su kako za postavljanje dijagnoze tako i za isključivanje PCOS-a, ali postoji nekoliko dodatnih testova na inzulinsku neosjetljivost koje trebadodati, kao i promatranje kolesterola, kako bi se procijenio zdravstveni status, zbog mogućih rizika povezanih sa PCOS-om. Dobre osnovne pretrage bi trebale uključivati:

• pretraga lipida i biokemijska pretraga nakon posta
  
• 2-satni OGTT sa razinom inzulina (test podnošenja glukoze)
  
• odnos LH:FSH
  
• totalni testosteron
  
• DHEAS
  
• androstenedioni
  
• prolaktin
  
• TSH
  

2.10. Koje su normalne vrijednosti krvnih pretraga?
Napomena: vrijednosti zavise o laboratoriju, iako je dolje navedena lista općenita, treba se ipak posavjetovati sa liječnikom u pojašnjenju rezultata zbog standarda pojedinih laboratorija. Navedena tablica prisutna je samo zbog rasprave, ne samodijagnoze.

2.11. Što znače abnormalne vrijednosti testa?
Gotovo svi pacijenti sa PCOS-om će imati bar neku laboratorijsku abnormalnost, iako razina ne mora biti van granica normale.
Laboratorijske vrijednosti koje su na gornjoj ili donjoj granici normale mogu pokazati tendenciju prema problemu, prije nego diskretna abnormalnost. Može se vidjeti uzorak u grupi testova koji upućuje na PCOS, prije nego više vrijednosti van normalnih granica.
Često se hormonalna razina koja je znatno povećana povezuje sa disfunkcijom, dok teško povećanje ili supresija mogu često biti patološki (fizički uzrok, kao adrenalni
tumor).
Bitno je naglasiti kako je većina laboratorijskih vrijednosti namještena da uključuje sitne abnormalnosti. Npr. razina normale zainzulin test nakon posta može biti namještena za promatranje inzulinoma(tumor kojeg proizvodi inzulin u prostati), prije nego za provjeru inzulinske neosjetljivosti.
2.12. Je li bitno kada su hormonski testovi urađeni?
Većina endokrinih testova trebala bi se napraviti u rasponu nekoliko dana nakon spontane ili inducirane menstruacije. Ovi testovi mogu odvesti na krivi put ako se koriste kontraceptivi. Procjena glukoze, inzulina i lipida treba napraviti ujutro nakon najmanje 8 sati posta, ali ne više od 16 sati. Točni testovi na glukozu i inzulin zathjevaju dobro zdravlje pacijenta. Razine progesterona, kojima se potvrđuje ovulacija, trebali bi se učiniti 7 dana nakon procijenjene ovulacije.
2.13. Koliko često treba ponavljati testove?
Većina krvnih pretraga, osim praćenja u tretmanu neplodnosti, ne treba ponavljati, osim ako su prisutne abnormalnosti. Većina klinika za neplodnost ponavljati će osnovne laboratorijske pretrage godišnje.
2.14. Koliko je bitan odnos LH:FSH?
Naglašavanje važnosti odnosa luteinizirajućeg hormona (LH) i folikulopoticajnog hormona (FSH) varira među liječnicima. Većina žena pred menopauzu ima odnos blizu 1:1. Kod PCOS-a razina LH može biti povećana u odnosu na FSH, nekad i znatno. U svakom slučaju, gdje je LH veći može sugerirati na PCOS i daljnja ispitivanja trebaju se provesti. Neki liječnici tvrde da omjer LH:FSH veći od 2:1 ili 3:1 upućuje na PCOS.
2.15. Je li PCOS povezan sa štitnom žlijezdom?
Ne. Kako su PCOS i bolest štitne žlijezde uobičajeni, može biti prisutno u istih pacijenata. Veliki broj pacijenata PCOS-a ima slabo aktivnu štitnu žlijezdu. Kako je većina simptoma ista, procjena štitne žlijezde sa krvnim pretragama i TSH, trebala bi biti dio procjene PCOS-a. TSH je često jedini test potreban za procjenu funkcije
štitne žlijezde. Nasuprot tome, kod pacijenata sa slabo aktivnom štitnom žlijezdom treba razmotriti PCOS.

Sindrom policističnih jajnika

Produženi menstrualni ciklus, česti izostanci menstruacija uz pojavu akni i pojačane dlakavosti, a uz neretko prisutnu gojaznost su simptomi koji ukazuju na sindrom policističnih jajnika.

Sindrom policističnih jajnika (PCO) je jedan od najčešćih endokrinoloških poremećaja kod žena i procenjuje se da do deset posto žena ima neke ili sve simptome ove bolesti.

Prvi simptomi sindroma policističnih jajnika obično se javljaju već u pubertetu - objašnjava dr spec. Slavica Vasiljević, ginekolog. - Jedino je važno da se na vreme postavi dijagnoza i počne lečenje kako bi se sprečio razvoj težih smetnji.

Prepoznavanje simptoma

Produženi menstrualni ciklus, česti izostanci menstruacija uz pojavu akni i pojačane dlakavosti, opadanje kose, saboreja i uz neretko prisutnu gojaznost su simptomi koji ukazuju na sindrom policističnih jajnika. Ovi simptomi se javljaju zbog pojačanog stvaranja muških polnih hormona, prvenstveno testosterona i androstendiona.

A kako je osnovna karakteristika PCO-a izostanak ovulacije, to znači da je mogućnost začeća kod ovih žena znatno smanjena, a u težim slučajevima žena s ovim sindromom je sterilna.

Oko 30 do 40 posto žena sa znakovima PCOS-a, posebno ako je povišen luteinizirajući hormon (LH), jeste neplodno, a kod 40 do 50 posto žena moguće je burno reagovanje jajnika usled davanja hormona koji utiču na ovulaciju (hiperstimulaciju).

Poremećaj insulina

Poznato je da je jedan od osnovnih hormonskih i metaboličkih poremećaja kod žena koje imaju PCO nepravilno delovanje insulina. Ponajpre gojazne, ali i mršave žene, pokazuju neosetljivost na delovanje insulina pa često dolazi do poremećaja šećera u krvi.

Poremećaj u iskorišćavanju insulina javlja se kod više od 80 odsto gojaznih, a znatno ređe kod žena normalne telesne težine koje boluju od PCOS-a. Povišen nivo insulina vezan je za povišen nivo muških polnih hormona, posebno ukupnog i slobodnog testosterona.

Za žene s navedenim simptomima vrlo je važno pravilno lečenje, kako zbog navedenih estetskih i reproduktivnih komplikacija tako i zbog povišenog rizika za razvoj brojnih bolesti u kasnijoj životnoj dobi.

Metode lečenja

Lečenje je u nekim slučajevima vrlo složeno i zahteva odlazak kod ginekologa i endokrinologa, posebno u slučajevima neplodnosti, pojačane dlakavosti ili izraženih akni. S obzirom na to da su kliničke slike i nalazi raznovrsni, tako su raznovrsni i terapijski principi.

Jer, problem policističnih jajnika, sa svim simptomima i rizicima, iako različitog intenziteta, prisutan je celog života. Zato se lečenje započinje higijensko-dijetetskim merama koje uključuju smanjenje telesne težine, podsticanje fizičke aktivnosti, izbegavanje stresa koji dovodi do porasta androgenih hormona, prestanak pušenja i uzimanja alkohola. Često se, uz uvođenje ovih mera, kod mlade žene ciklus nakon nekoliko meseci normalizuje i ten poboljša.

Ako su simptomi izraženiji, uvodi se hormonska terapija u obliku hormonske kontracepcije (Yasmin) ili antiandrogeni (Diane 35), ili neka druga pilula koju određuje lekar na osnovu hormonskog statusa. Tom terapijom se u najvećem broju slučajeva postiže regulacija ciklusa i poboljšanje tena, odnosno smanjenje akni i dlakavosti.

Uz ovu terapiju se ne uspostavlja ovulacija, pa je potreban potpuno drugačiji pristup ako se PCO leči s namerom da žena postigne trudnoću. Tada se u terapiju uvode stimulatori ovulacije, klomifen citrat ili humani gonadotropini (Menopur, Gonal F).

Ako se ovim konzervativnim oblicima lečenja ne postigne rezultat, može se učiniti jedan od dva operacijska zahvata za lečenje PCO. Prvi je klinasta resekcija jajnika kojom se uklanja po jedna trećina svakog jajnika. Druga metoda je driling, gde se pri laparoskopiji elektrodom uklanja većina prekomernih folikula jajnika.

Ima li neka od žena ovaj sindrom, i da li se neko sreo sa terapijom metforminom (Glucophage)?

Kata ::Ima li neka od žena ovaj sindrom, i da li se neko sreo sa terapijom metforminom (Glucophage)?

Kato prvo da ti pozelim dobrodoslicu
Ja sam imala polic. jajnike. Ciklusi nisu bili uredni. Dobijala sam nekad na 37. danu, nekada kasnije, ma katastrofa. Folikuli mi nisu pucali, nekada su dostizali i velicinu od 33, 34mm. Pri tome LH hormon je bio uvek veci od FSH, cak duplo, sto je ukazivalo da insulin nije dobar. OGT test je to i potvrdio. I jos imam zacepljena oba jajovoda. Kombinacija-ludilo. Pila sam Siofor tablete, radi regulisanja insulina i lh hormona. Evo, sve je to sada iza mene i treba da se porodim za 2 nedelje.
Tebi zelim da sto pre otvoris svoj VTO dnevnik

Dobro došla i od mene!
Sve ti Maus lepo ispisala
U osnovi poremećaja PCOS ( sad zavisi da li si tip sa manjkom i ili viškom u telesnoj težini), leži insulinska rezistencija. Lek koji utiče na smanjenje insulinske rezistencije je metformin (Glucophage, gluformin, siofor). Terapija ti je odlična.
Happy, aj me zaposli, da zaradim koji dinar( mislim dokle više ovako bez kinte )

bogami ste ekspeditivne! hvala vam na dobrodošlici
maus čestitam!
a tebe ću jeco izgleda češće da maltretiram sa pitanjcima, ako sam dobro ukapirala ti si dr? ( ma šalim se, nego sam kao i većina žena blago pogubljena)

e sad, moj je ciklus bio uredan, 28-30.dan, traje 5 dana i uvek tako, do vantelesne koju sam imala u junu, od juna mi već dva puta kasni po 10 dana
folikuli mi ne pucaju uvek, ali desi se i da puknu
kod mene je fsh veći od lh
šećer nemam... ali spadam u rizičnu grupu
imam višak telesne težine u središnjem delu (salo oko struka) i hirzutizam već 10 godina

sviđa mi se ta varijante sa metforminom, nego retko koga sam čula da ga je koristio, uglavnom diabete, ne znam kakva iskustva imaju žene sa pcos.

jecky :: Happy, aj me zaposli, da zaradim koji dinar( mislim dokle više ovako bez kinte )

Platila bi ja tebi, nego znam da nećeš da prihvatiš, pa reko aj da te ne zamaram

[quote="HappyGirl"]

jecky :: Happy, aj me zaposli, da zaradim koji dinar( mislim dokle više ovako bez kinte )

Platila bi ja tebi, nego znam da nećeš da prihvatiš, pa reko aj da te ne zamaram [/quot

ma probaj, onako, reda radi

Ja sam imala stanje nalik na PCOS. Hormoni su mi bili OK, dobar odnos FSH/LH,nisam maljava, nemam problema sa gojaznoscu, ali eto na UZ su se videle mikrociste! Nisam lecila nicim posebnim, samo sam uzimla sto vise tecnosti i sok gatorade posle stop inekcije uoci aspiracije folikula(kojih sam imala 18) kap prevenciju zbog hiperstimulacije!

ne mogu još da pohvatam i popamtim sva imena, ali neko se ovih dana žalio da mora da skine 6 kg pre vantelesne.
Zanima me jel postoji neki propisan indeks telesne mase koji mora da se ima, poštomeni u junu to niko nije rekao.... i ako mora kako se to računa?

Draga to sam bila ja Mada sad moram 10 kg da skinem Pa kazu doktori da bi trebalo da budes neke normalne telesne mase, ni debeo ni mrsav i da je tada najveca uspesnost. E sad ja se bas ne razumem mada mi je logicno. Hormoni rade svakako pa se i gojis pa ne valja preterivati u hrani

nemoj da se sekiraš ja sam 180 cm i imam 87 kg, pa ide nekako...
nego pitaj i ti za Glucophage, meni teta doktorica rekla da je to ''čudotvorna pilulica'' i za mršavljenje!

evo i ovde da se oglasim...
vidim da ste u "temi".
ja nemam PCOS, (bar mi niko nije rakao do sad) , nisam preterano dlakava, nisam gojazna (indeks mi je 21), imam fine ovulacije, ali...
dr me je uputio da uradim OGTT kad mu rekoh da je baka imala secer. i sta se desava: insulin mi ne valja! ovo su rezultati analize:

glukoza 4.89 0' ref (3.33-6.10 mmol/l)
glukoza 4.72 120' ref (3.33-6.10 mmol/l)

insulin 4.28 0' ref (6-27 uIU/ml)
insulin 35.0 120' ref (6-27 uIU/ml)

c-peptid 1.4 ref (0.9-7.1 ng/ml)

sta sad to moze da znaci, osim da cu u kasnijim godinama imati problema sa secerom... ima li veze sa nemogucnoscu implantacije?

i da dodam: ciklusi su mi redovni traju oko 26 dana. ranije je bilo 24, sad malo duze, ponekad i 28, ali najcesce 25-26. menstruacije nisu bolne, srednje obilne, i traju 4-5 dana (poslednja 2 ciklusa 24 dana/7 dana trajanja).
znaci nista ne upucuje na PCOS...

Neznam svracali jos ko na ovu temu ali i ja bi pomoc
ako neko zna cime da bar ublazim bol neka pise molim vas
Trudna sam a doktori mi ne daju nista a bol je nekad nepodnosljiva
sta da radim...........

sami, ne razumem?
kakva bol?

Neno, sami je imala hiperstimulaciju, i jajnici su joj oteceni, puni cisti i bolni.
Sami, sad naletjeh na tvoje pitanje, mozes paracetamol sigurno, ali vidim da su ti odgovorile djevojke na tvojoj temi.

Prvo da odgovorim Neni. Izvini, nisam videla tvoj post. I ja sam radila OGT test ali je meni insulin posle popijene glukoze iznosio 2,9 dakle jako nizak. Goca tvrdi da sa takvim insulinom ne moze doci do implantacije. Pila sam siofor od 23. 11. 2007. pa sve do 13. jula. 2008. kada sam usla u 4. mesec trudnoce. Secam se kada mi je rekla na ET da ni slucajno ne zaboiravim da popijem tabletu siofora.
Sami pa zar toliko boli duso mila? Evo orline je vec odgovorila.

Policistični jajnici - briga za cijeli život

Autor: Goran Vujić, dr. med., spec. ginekologije i porodništva

Najčešći simptomi sindroma policističnih jajnika nastaju zbog neravnoteže hormona i povišenih vrijednosti muških spolnih hormona

Termin "policistični jajnici" u praksu je uveden tridesetih godina ovog stoljeća, a temeljio se na morfološkim karakteristikama jajnika, tj. njihovu izgledu. Tako se i danas dijagnoza PCOS (PoliCystic Ovarial Syndrome), među ostalim, postavlja na osnovi karakteristična ultrazvučnog izgleda jajnika.

Šarolika slika - više dijagnostičkih parametara
Policistični jajnici zapravo označavaju sindrom ili skup simptoma koji može imati vrlo šaroliku sliku i čija je učestalost u žena fertilne dobi između šest i deset posto. U sklopu tog poremećaja javljaju se kronične hiperandrogene anovulacije, tj. ciklusi su zbog viška testosterona bez ovulacije.
Točan uzrok nastanka PCOS-a nije potpuno poznat. Prepoznati patofiziološki mehanizmi su vrlo složeni, a dijagnoza se postavlja na osnovi sljedećih parametara:

• početak obično u pubertetu
  
• poremećaji menstruacijskog ciklusa
  
• klinički izgled - akne, pojačana dlakavost, ispadanje kose
  
• bezbolne menstruacije
  
• neplodnost
  
• policistični jajnici na UZV pregledu
  
• analiza hormonskog statusa
  
• metabolički poremećaji (inzulinska rezistencija)
  
• prekomjerna tjelesna težina.
  

No, višekratno je utvrđeno da navedene analize i pretrage nemaju uvijek visoku pouzdanost za postavljanje sigurne dijagnozu, a razlog je nedvojbeno širok spektar kliničkih i laboratorijskih nalaza u bolesnica, primjerice:

• povišen LH, LH/FSH odnos >3 (pouzdanost 50 posto)
  
• samo hormonske analize (pouzdanost manje od 50(posto)
  
• pozitivan gestagenski test (pouzdanost 90 posto)
  
• UZV nalaz PCOS (pouzdanost 90 posto).
  

Akne u pacijentice s PCOS-om
Najčešći simptomi koji se javljaju u sklopu PCOS-a nastaju zbog neravnoteže hormona i povišenih vrijednosti muških spolnih hormona: akne, pojačana dlakavost, opadanje kose, seboreja, neplodnost, neredovite
menstruacije, češći ponavljani spontani pobačaji, pretilost. Ako se analiziraju bolesnice s nekim od gore navedenih simptoma, PCOS ćemo naći u:

• 75 posto žena s izostankom ovulacije
  
• 87 posto žena s produženim menstruacijskim ciklusom (oligomenoreja)
  
• 30 do 40 posto žena s izostankom menstruacije (amenoreja)
  
• 90 posto žena s pojačanom dlakavošću (hirzutizam)
  
• 85 posto žena s aknama.
  

Oko 30 do 40 posto žena sa znakovima PCOS-a, osobito ako je povišen luteinizirajući hormon (LH), je neplodno, a 40 do 50 posto će ih imati ponavljane spontane pobačaje i povišen rizik za hiperstimulaciju
ajnika u potpomognutim postupcima umjetne oplodnje. Više od polovice žena koje su imale tri i više spontanih pobačaja boluje od sindroma policističnih jajnika.


Pojačana dlakavost u pacijentica s PCOS-om
Uz estetske i reprodukcijske probleme, PCOS tijekom duljeg razdoblja uzrokuje povišen morbiditet, tj. oboljenja kao što su:

• kasnija menopauza
  
• disfunkcijska krvarenja
  
• dva do tri puta češći spontani pobačaji
  
• anemija
  
• pretilost
  
• abnormalnost lipida
  
• sedam puta češće kardiovaskularne bolesti
  
• veća učestalost šećerne bolesti (16 posto)
  
• povišen krvni tlak (hipertenzija) (40 posto)
  
• povećan rizik za razvoj karcinoma (endometrija i jajnika)
  
• češće histerektomije (odstranjenje maternice).
  

Poznato je da je jedan od osnovnih hormonskih i metaboličkih poremećaja u bolesnica s PCOS-om abnormalnost u djelovanju inzulina.
Ponajprije pretile, ali i mršave žene, pokazuju neosjetljivost na djelovanje inzulina, pa se stoga razvija hiperinzulinemija. Poremećaj u iskorištavanju inzulina javlja se u više od 80 posto pretilih, a znatno rjeđe u žena normalne tjelesne težine koje boluju od PCOS-a. Povišena razina inzulina vezana je uz povišenu razinu muških spolnih hormona, osobito ukupnog i slobodnog testosterona. Za žene s navedenim simptomima vrlo je važno pravilno liječenje, kako zbog navedenih estetskih i reproduktivnih komplikacija, tako i zbog povišena rizika za razvoj brojnih bolesti u kasnijoj životnoj dobi.

Trajna briga i liječenje


Vanjski izgled policističnih jajnika intraoperativno
Liječenje je u nekim slučajevima vrlo složeno te nerijetko zahtijeva odlazak kod ginekologa endokrinologa, osobito u slučajevima neplodnosti, pojačane dlakavosti ili izraženih akni. S obzirom na to da su kliničke slike i nalazi raznovrsni, tako su raznovrsni i terapijski principi. Jer, problem policističnih jajnika, sa svim simptomima i rizicima, iako različita intenziteta, prisutan je cijelog života. Stoga je nužno provesti neke od sljedećih mjera:

• Redukcija tjelesne težine - Nakon smanjenja tjelesne težine najmanje pet, a optimalno deset posto kod većine žena uslijedi redovit ovulacijski ciklus i trudnoća. Mršavljenjem se postiže hormonska ravnoteža, koja je inače znatno narušena. A upravo je svrha liječenja uspostavljanje hormonske ravnoteže radi izbjegavanja, odnosno
  liječenja estetskih problema, problema reprodukcije i kasnih komplikacija.
  
• Tjelesne aktivnosti
  
• Prestanak pušenja i uzimanja alkohola
  
• Farmakološki pristup - Ovisan je o kliničkim nalazima i simptomima te reproduktivnim željama bolesnice, tj. ovisi o dobi žene i dominantnim simptomima (estetski, reproduktivni, metabolički...). Uglavnom se koristihormonska kontracepcija, gestageni, radi regulacije menstruacijskog ciklusa i hormonskog statusa. U starijih žena preporučuje se hormonsko nadomjesno liječenje. Pacijentice s izraženim hiperandrogenim sindromom (akne, pojačana dlakavost, seboreja...) tretiraju se dodatnim antiandrogenima, kao što su ciproteron-acetat, finasterid, fluamid i dr.
  Lijekovi za liječenje pretilosti (primjerice, metformin) koriste se, uz to što pomažu u smanjenju
  tjelesne težine, kao regulatori ciklusa i induktori ovulacije samostalno ili u kombinaciji s klomifen-citratom. Kako bi se ostvarila reproduktivna želja, mogu se koristiti i ostali induktori ovulacije.
  Indukcija ovulacije u žena koje boluju od sindroma policističnih jajnika treba se provoditi iznimno pažljivo u za to specijaliziranim centrima. Visoka učestalost višeplodnih trudnoća i spontanih pobačaja može se izbjeći obrati li se bolesnica liječnicima koji se bave problemima ginekološke endokrinologije.
  
• Kirurški pristup, tj. elektrokauterizacija ("drilling") jajnika
  - Provodi se u pacijentica koje ne odgovaraju na medikamentoznu terapiju. Uz visok postotak izlječenja i relativno nizak poslijeoperacijski rizik (amenoreja), to je jedina metoda trajnog
  izlječenja tog metaboličkog poremećaja.
  

Uspjeh ne mora izostati
Sindrom policističnih jajnika je metabolički i endokrinološki poremećaj koji se, uz izbjegavanje loših navika i pravilno odabrane farmakološke preparate, može držati pod kontrolom, pri čemu se sprječavaju dugoročne posljedice (povišena učestalost raka tijela maternice, šećerna bolesta, srčanožilne bolesti, pretilost i dr...)
Ovaj čest, kroničan hormonski poremećaj u žena, osobito u adolescenciji, zahtijeva trajnu kontrolu kod ginekologa endokrinologa te poštovanje principa dugoročnog liječenja i praćenja uputa liječnika.
Kako bi se što bolje razumio taj iznimno složen metaboličko-hormonski poremećaj, vrlo je važna samoedukacija putem različitih medija, osobito interneta. U svakom slučaju, upornost, dobar odabir liječnika i promjena stila života jamstvo su uspjeha u izlječenju ove ne baš tako rijetke bolesti.
Preuzeto sa http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/867/0/

Policistična bolest jajnika

Definicija
Sindrom policističnih jajnika je najčešća hormonska bolest u žena i najčešći uzrok izostanka ovulacije. Temeljna promjena kod ove bolesti su cistični folikuli u kori jajnika, menstrualni ciklus bez ovulacije, rijetke menstruacije, neplodnost, pojačana dlakavost, pretilost, opadanje kose, akne. Naziv dolazi od izgleda jajnika na kojem se nalaze brojne ciste.
Učestalost
Na temelju današnjih dijagnostičkih kriterija procjenjuje se kako 5-10% žena u plodnom razdoblju boluje od ove bolesti. Ultrazvučno se brojne ciste na jajniku nađu i češće, u čak 22 do 25% žena, ali žene nemaju uvijek ostale simptome koje prate ovaj sindrom pa se u tih preostalih 15% slučajeva govori o jajnicima nalik na policistične.

Rizici
Žene s policističnim jajnicima trebaju se pratiti, istraživati i liječiti cijeli život jer je oba bolest povezana s nizom rizika:
- kasnija menopauza
- različita krvarenja iz maternice
- spontani pobačaji su dva do tri puta češći
- anemija
- pretilost
- poremećaj razine masnoća u krvi
- bolesti srca i krvnih žila su 7 puta češće
- rizik od obolijevanja od šećerne bolesti je 16% veći
- povišeni krvni tlak se javlja kod 40% pacijentica
- 2-3 puta je veći rizik za obolijevanje od raka endometrija i jajnika
- češće je potrebno odstranjenje maternice (histerektomija)
Simptomi
Sindrom policističnih jajnika osim promjenama na jajniku očituje se poremećajima menstrualnog ciklusa i povišenom razinom muških spolnih hormona - androgena. Žene su pogođene neredovitim menstruacijama ili njihovim potpunim izostankom, javlja se neplodnost, pretilost u 50-70% bolesnica, nakupljanje masnog tkiva u trbušnoj regiji (muški tip debljine), pojačana dlakavost, akne, otpadanje kose, masna koža, povišen libido, povećanje klitorisa. Klinička slika može biti raznolika.
Sindrom je usko povezan s neosjetljivošću na inzulin, hormon gušterače, zbog čega je učestalije obolijevanje od šećerne bolesti. Pretilost udružena s ovim sindromom uvećava rizik od obolijevanja od bolesti srca i krvnih žila, šećerne bolesti, povišenog tlaka, raka endometrija (unutarnjeg sloja maternice) i dojki.
Izgled jajnika
Jajnici su obično dvostruko veći od normalnih, napete sivobijele površine ispod koje se u kori nalaze cistice veličine 5 do 15 mm. Bijela tijela se ne nalaze , a stroma je hipercelularna.
Dijagnoza
Nalaz može biti vrlo šarolik i bolest se razlikuje kod pojedinih žena. Dijagnoza se postavlja kombinacijom kliničkih, ultrazvučnih i laboratorijskih nalaza hormona.
Klinički nalazi obuhvaćaju informacije o simptomima žene, njenim prijašnjim bolestima i obiteljskim bolestima te pregledom pacijentice.

Na veliku vjerojatnost da se radi o bolesti policističnih jajnika ukazuje:
- početak bolesti oko puberteta
- poremećaj menstruacijskog ciklusa - smanjen broj menstruacija ili njihov izostanak
- policistični jajnici (jajnici s brojnim cistama) na ultrazvuku
- povišena razina muških spolnih hormona (androgena)
- pojačana dlakavost
- povišena razina LH (luteotropnog hormona) koji se izlučuje iz hipofize
- povišena razina inzulina, hormona koji izlučuje gušterača
- neosjetljivost tkiva na inzulin
- pretilost
- povišena razina masnoća u krvi (lipoproteina i triglicerida)
- bolesti srca i krvnih žila

Za postavljanje dijagnoze policističnih jajnika danas se zlatnim standardom smatra ultrazvučni pregled. Transvaginalnim ultrazvukom (ultrazvučni pregled pri kojem se sonda ultrazvuka uvlači u rodnicu) vrlo se pouzdano mogu mjeriti i analizirati detalji u jajniku. Kriteriji za ovaj sidrom su:
- volumen jajnika 2 do 3 puta veći nego normalno
- tunika (gusti vezivni sloj ispod kore jajnika) deblja za 50%
- ispod kore jajnika poput ogrlice raspoređene ciste, ima ih 8-10 ili više
- debela stroma (unutarnje tkivo jajnika u koji su ukopani folikuli iz kojih se razvijaju jajašca), 2 do 5 puta deblja
- stroma zauzima više od 30% jajnika
Jajnici nalik na policistične
Posebnu pozornost zaslužuju žene kod kojih je na ultrazvuku nađen znak policističnih jajnika, ali one nemaju drugih simptoma ove bolesti. Za njih (20-25% zdravih žena) se rabi naziv - jajnici nalik na policistične, odnosno polyscystic appearing ovaries (PAO). Trećina žena s takvim nalazom ima barem jedan muški spolni hormon povišen. Iako zdrave, ove žene češće imaju neuredna krvarenja iz maternice i smanjenu plodnost.
Bolesti koje oponašaju sindrom policističnih jajnika
Svakako treba misliti i na druge bolesti koje mogu oponašati ovo stanje, a to su:
- hipertekoza
- kasni početak kongenitalne adrenalne hiperplazije
- Cushingov sindrom
- akromegalija
- hiperprolaktinemija
- anorexia nervosa
- ijatrogeni uzroci - nastali liječenjem
- hormonski aktivni tumori
iako sve ove bolesti mogu imati sličan nalaz na ultrazvuku, dijagnostička obrada koja uključi hormonske pretrage, dijagnostička testiranja i informacije o simptomima relativno će lako dovesti do prave dijagnoze.

Liječenje
Pristupi liječenju su različiti jer se razlikuju i simptomi kod pojedinih žena. Velikoj većini žena je potreban stalni liječnički
nadzor jer bolest policističnih jajnika narušava zdravlje i izgled žene. Liječenje ovisi o simptomima, nalazima i želji bolesnice za djecom.
Glavne mjere liječenja su:
- smanjenje tjelesne težine
- povećanje fizičke aktivnosti
- prestanak pušenja
- prestanak uzimanja alkohola
- uzimanje lijekova
- kirurški zahvat
Smanjenje tjelesne težine je iznimno važno jer je dokazano kako smanjenje mase od 5% može dovesti do normalizacije menstrualnog ciklusa, ponovne uspostave ovulacije, povećanja plodnosti i normalizacije poremećenih nalaza hormonalnih testova.
U liječenju lijekovima postoji velik izbor koji ovisi o simptomima i nalazima:
- hormonske kontracepcijske tablete
- ciproteron acetat
- analozi GnRH, hormona koji se oslobađa u mozgu (iz hipotalamusa) i djeluje na izlučivanje hormona hipofize
- lijekovi za kontrolu povećane tjelesne mase
- hormonsko nadomjesno liječenje
- diazoksid
- kortikosteroidi
- lijekovi koji potiskuju djelovanje muških spolnih hormona - ciprotron aceteat, spironolakton, flutamid, finasterid
- lijekovi koji pojačavaju osjetljivost mna inzulin
Kirurške mogućnosti liječenja sindroma policističnih jajnika su:
- odstranjenje dijela jajnika
- odstranjenje cijelog jajnika
- elektrokauterizacija jajnika - postupak gdje se elektrodom spaljuje tkivo jajnika
Od svih nabrojanih metoda samo kirurško liječenje daje zadovoljavajuće rezultate.
Primjena lijekova daje kratkotrajne rezultate.
Mjere za smanjenje tjelesne mase kojima bi se dugoročno održavala poželjna tjelesna masa najkvalitetnije su rješenje jer se njima dokazano smanjuju simptomi i normaliziraju nalazi.
Preuzeto sa http://www.medicina.hr/clanci/policisticna_bolest_jajnika.htm

Koji su simptomi sindroma policističnih jajnika?

Žene sa sindromom policističnih jajnika mogu imati neke od slijedećih simptoma:

• Amenoreja (produženi izostanak menstruacije), rijetka menstruacija, i/ili oligomenoreja (neredovita
  krvarenja) – ciklusi su često duži od šest tjedana, sa osam ili manje menstruacija na godinu. Neredovito krvarenje može biti i s produženim krvarenjem, slabašnim ili teškim krvarenjima ili čestim točkastim krvarenjima (spotting).
  
• Oligo ili anovulacija (rijetka ili odsutna ovulacija) – dok žene sa sindromom policističnih jajnika proizvode folikule – tekućinom ispunjene vrečice na jajnicima koje sadrže jajašce – folikuli često ne sazrijevaju i ne oslobađaju jajašce što je potrebno za ovulaciju. Ti nezreli folikuli stvaraju ciste.
  
• Hiperandrogenizam – povišena razina muških hormona, posebice testosterona, androstenediona i dehidroepiandrosterona sulfata (DHEAS).
  
• Neplodnost – neplodnost je nepostizanje trudnoće u roku od 6 do 12 mjeseci nezaštićenih odnosa, ovisno o dobi. Kod sindroma policističnih jajnika do neplodnosti dolazi zbog disfunkcije ovulacije.
  
• Cistični jajnici – klasični policistični jajnici imaju izgled «nanizanih bisera» ili «biserne ogrlice» sa mnogim cistama (tekućinom ispunjenih vrečica). Teško je dijagnosticirati sindrom policističnih jajnika bez prisutnosti cista ili uvećanih jajnika, ali poneke suptilnije alternativne nisu zabilježene ili priznate kao abnormalne na ultrazvučnoj slici.
  
• Povećani jajnici – policistični jajnici su često 1,5 do 3 puta veći od normalnih.
  
• Kronična bol u donjem dijelu trbuha – točan uzrok ovih bolova nije poznat, ali to mogu biti uvećani jajnici. Bol se smatra kroničnom kada se pojavljuje duže od šest mjeseci.
  
• Pretilost ili dobivanje na težini – često žene sa sindromom policističnih jajnika imaju tzv. oblik jabuke gdje se povećanje težine koncentrira na trbuhu, slično načinu na koji se muškarci debljaju, usporedno s užim ramenima i nogama. Omjer bokova: struk je sličan kao u žena sa oblikom kruške. Treba naglasiti da je većina žena sa sindromom policističnih jajnika pretilo, ali ne sve.
  
• Otpornost na inzulin, hiperinzulinemija i dijabetes – otpornost na inzulin je stanje kada je tijelo nesposobno koristiti inzulin. To je često praćeno izjednačavanjem sa hiperinzulinemijom – prevelikom proizvodnjom inzulina. Ta stanja često nastupaju sa normalnom razinom glukoze i mogu dovesti do dijabetesa u kojem se nepodnošenje glukoze dalje smanjuje, a glukoza u krvi može biti povišena.
  
• Dislipidemija (abnormalnost lipida) – neke žene sa sindromom policističnih jajnika imaju povišen LDL i smanjen HDL - razinu kolesterola, kao i povišene trigliceride.
  
• Hipertenzija (visoki krvni tlak) – krvni tlak preko 140/90.
  
• Hirzutizam (prekomjerna dlakavost) – prekomjeran rast dlaka na licu, bradi, grudima, abdomenu, palcima ili nožnim prstima.
  
• Alopecija (muški tip ćelavosti ili stanjivanja kose) – ćelavost je češća na vrhu glave nego na slijepoočnom dijelu.
  
• Akne/masna koža/seboreja – proizvodnja masti je stimulirana prevelikom proizvodnjom androgena. Seboreja je prhut – dijelovi kože poput pahuljica na tjemenu zbog pretjerane masti.
  
• Akantosis nigrikans (tamne mrlje na koži, koje su smeđe, gotovo crne) – često na vratu sa stražnje strane ali isto i na pregibima ruku, grudi i između bedara, povremeno na šakama, laktovima i koljenima. Tamnija koža je često baršunasta ili gruba na dodir.
  
• Akrohordoni (znakovi na koži) – sitni znakovi na koži koji obično nemaju nikakvih simptoma osim ako su potaknuti ribanjem.
  

Izvor: Beta.hr

Sindrom policističnih jajnika (PCOS – polycystic ovary syndrome) je
kronično stanje karakterizirano neredovitim menstruacijama, a nekad i
viškom muških hormona (androgena) koji mogu uzrokovati pojačanu
dlakavost, akne, ili gubitak kose.
Znaci i simptomi PCOS-a često počnu u vrijeme puberteta, ali u nekih
žena tek u odraslo doba. Žene često imaju manje od 6-8 menstruacija
godišnje, i različito ispoljene znake viška muških hormona. Pojačana
dlakavost muškog tipa, to znači dlačice na obrazima, bradi, prsima ili
trbuhu, je česta. Od žene do žene slika se razlikuje – nekima su problem
akne, nekima pojačana dlakavost, nekima neredovite menstruacije.
Česti su i drugi problemi – žene sa PCOS-om su često pretile i/ili
neplodne. Neplodnost je uzrokovana neredovitim ovulacijama, odnosno
neotpuštanjem jajašca u vrijeme kad bi trebala nastupiti ovulacija.
Često ove pacijentice moraju potražiti pomoć doktora da bi zanijele.
Problem koji se ne vidi, a najčešće je uzrok policističnih jajnika, je
takozvana inzulinska rezistencija, odnosno slab učinak inzulina kojeg
pacijentica proizvodi u povišenoj količini.
Također, žene koje imaju PCOS imaju veći rizik za kasniju pojavu šećerne
bolesti, visokog tlaka, karcinoma sluznice maternice i apneje kod
spavanja od zdravih žena.
Danas imamo na raspolaganju nekoliko vrsta lijekova i postupaka kojima
možemo pomoći ženama sa PCOS, ali trajno izliječenje nije moguće
nijednim od ovih lijekova i postupaka. Bez obzira na to, stanje je
potrebno držati pod kontrolom, što znači da i pacijentice trebaju što
više naučiti o svom stanju i pomoći svom doktoru u odlukama koje se tiču
liječenja. Zato je liječenje individualizirano, odnosno prilagođeno
potrebama svake pojedine pacijentice.
Koje probleme može očekivati žena kojoj je dijagnosticiran PCOS?
• Dobitak na tjelesnoj težini i pretilost – otprilike pola žena koje
imaju PCOS će s vremenom dobiti na tjelesnoj težini. Zato je iznimno
važno zdravo jesti i redovito vježbati, da bi se zadržala normalna
težina.
• Problemi sa regulacijom šećera u krvi koji mogu uključivati:
o hiperinzulinemija (prevelika proizvodnja inzulina)
o inzulinska rezistencija (slaba reakcija tkiva u tijelu na inzulin)
o intolerancija glukoze (predstadij šećerne bolesti)
o šećerna bolest neovisna o inzulinu (tzv. NIDDM – non-insulin dependent diabetes mellitus)
Inzulinska rezistencija i hiperinzulinemija mogu se pojaviti i kod
pretilih ali i kod žena normalne težine koje imaju PCOS. Do 40-te
godine, do 35% pretilih žena sa PCOS-om razviju intoleranciju glukoze, a
do 10% NIDDM. Ovi postoci su puno viši nego bi bilo za očekivati u žena
te dobi, a razlog je PCOS.
Intolerancija glukoze i šećerna bolest se dokazuju testovima iz krvi.
Testovi kojima se mjeri inzulinska rezistencija su neprecizni i nažalost
ne potpuno pouzdani, posebno kad je riječ o manjem poremećaju. Zato čak
i ako vaše pretrage ne pokažu inzulinsku rezistenciju, ona nije
isključena, i možda će vam doktor preporučiti lijekove za nju. Kod
ozbiljnijeg poremećaja, nekad je dovoljno izvaditi krv natašte, ali
nekad je potrebno napraviti i tzv. OGTT (oral glucose tolerance test),
odnosno izmjeriti šećer u krvi nakon opterećenja šećerom (u tu se svrhu
popije jako zaslađena tekućina, a krv se vadi prije i 2 sata nakon
toga). Inzulinska rezistencija, hiperinzulinemija pa čak i intolerancija
glukoze mogu se držati pod kontrolom dijetom i redovitim vježbanjem.

• Srčane bolesti – inzulinska rezistencija i pretilost podižu rizik za
koronarnu srčanu bolest, koja je sužavanje arterija koje dovode krv
samom srcu. Opet, gubitak na tjelesnoj težini i vježbanje smanjuju
rizik.
• Karcinom sluznice maternice – žene sa PCOS-om nemaju redovne ovulacije
pa tako ni redovne menstruacije, pa im je sluznica maternice stalno
stimulirana na rast bez redovnog “čišćenja” u obliku menstruacije. Ovo s
vremenom podiže rizik te žene za karcinom sluznice maternice. Zato žene
s neredovitim menstruacijama uzrokovanih PCOS-om trebaju koristiti
kontracepcijske tablete ili 10 dana mjesečno progesteronske tablete
(Dabroston, Utrogestan, Provera), jer tako smanjuju rizik od ovog
karcinoma.
• Apneja kod spavanja – Apneja je potpuni prestanak disanja na određeno
kratko vrijeme, i smatra se da se dešava u vrijeme spavanja u oko 30%
žena sa PCOS-om. Karakterizirana je iznimno jakim hrkanjem po noći sa
kratkim periodima u kojima disanje prestaje (apneja). Pacijentice sa
ovim problemom su pretjerano umorne i pospane po danu. Dijagnosticira se
proučavanjem spavanja, i postoje dostupni tretmani.

Kako se liječe poremećaji menstruacije?
Kontracepcijske tablete – one izazivaju redovna mjesečna krvarenja i
tako štite od karcinoma sluznice maternice. Važno je razumjeti da ova
redovna krvarenja ne znače da je PCOS izliječen, jer su ta krvarenja
izazvana hormonima koje se nalaze u tabletama. Po prestanku uzimanja
tableta najveća je vjerojatnost da će se neredoviti ciklusi ponovo
pojaviti. Kontracepcijske tablete također pomažu kod pojačane dlakavosti
i akni, a kako štite od neželjene trudnoće dobro su rješenje za žene
koje ne planiraju trudnoću. Prije prepisivanja tableta, doktor će
učiniti pregled sa PAPA testom, a moguće će biti potrebno učiniti i
ultrazvuk ili vađenje krvi.
Progesteronske tablete – prepisivanje progesteronskih tableta (a na
hrvatskom tržištu to su Provera, Dabroston i Utrogestan) svaki mjesec
kroz 10-14 dana također štiti od karcinoma grlića matenice. Krvarenja
postaju redovnija, a i žene koje žele zatrudnjeti u dogovoru sa svojim
doktorom mogu koristiti ovu terapiju. Nedostatak ove terapije je da ne
pomaže kod kozmetskih problema (hirzutizam, akne), i da ne štiti od
neželjene trudnoće.
Gubitak težine – pretile žene sa PCOS-om trebaju izgubiti 5-10% svoje
tjelesne težine (naprimjer, ako žena ima 80 kg, treba izgubiti 4-8 kg)
da bi menstruacije postale redovnije.
Lijekovi koji snižavaju inzulin u krvi ponekad pomažu kod gubitka težine, odnosno gubitak težine uz dijetu postaje lakši.

Kako se liječe hirzutizam i akne
Kontracepcijske tablete – djeluju preko 2 mehanizma. Obične
kontracepcijske tablete djeluju tako da smanjuju stvaranje muških
hormona u tijelu, a kontracepcijske tablete dizajnirane specijalno za
pacijentice sa PCOS-om sadrže antiandrogene sastojke koji smanjuju
djelovanje muških hormona u tijelu. Oba načina liječenja mogu usporiti i
smanjiti rast dlačica. Oralni kontraceptivi mogu smanjiti i akne, iako
će nekim ženama ipak trebati i lokalni pripravci ili antibiotici koje će
prepisati dermatolog.


Kako se liječe poremećaji inzulina?
Liječenjem poremećaja inzulina moguće je smanjiti proizvodnju muških
hormona u tijelu i tako posredno normalizirati balans hormona u tijelu.
• Gubitak tjelesne težine i vježbanje – ovo je najjednostavniji ali
istovremeno najefikasniji pristup liječenju poremećaja inzulina,
neurednih krvarenja i drugih simptoma PCOS-a.
• Lijekovi za sniženje inzulina – u ovoj grupi lijekova je metformin
(Gluformin, Glucophage), koji se koristi kod pacijenata sa šećernom
bolešću. U nekih žena sa PCOS-om metformin je razumna opcija liječenja.
Metformin normalizira ciklus u 50% žena sa PCOS-om, u nekih snižava i
nivo muških hormona u krvi, i izaziva redovnije ovulacije pa žene koje
piju ovaj lijek lakše ostanu trudne. On također može pomoći kod dijete
za gubitak tjelesne težine. Metformin također smanjuje rizik za rane
pobačaje i za razvoj gestacijske šećerne bolesti (šećerne bolesti u
trudnoći). Međutim, kako se metformin relativno odnedavno koristi u
liječenju PCOS-a, dugotrajna djelotvornost i eventualne posljedice su
nam nepoznate.

Kako se liječi neplodnost kod PCOS-a?Općenito, ukoliko par ne
može zanijeti nakon godine dana nezaštićenih odnosa (ili 6 mjeseci
ukoliko je žena starija), nadležni liječnik će zatražiti pretrage,
obično hormonski status, cervikalne briseve, spermiogram i test
prohodnosti jajovoda.
Ukoliko je prema ovim nalazima uzrok neplodnosti nepostojanje ovulacije
zbog PCOS-a, postoji nekoliko načina uspostavljanja ovulacije.
1. Kao što je već napomenuto, gubitak tjelesne težine ako je žena pretila uspješno uspostavlja ponovne ovulacije.
2. Klomifen – ovo je lijek koji stimulira jajnike da proizvedu jedno ili
više jajašaca koji dozrijevaju u tzv. folikulima. Klomifen dovodi do
ovulacije u oko 80% žena sa PCOS-om, a oko 50% tih žena će i ostati
trudne na terapiju klomifenom. Ovulacija se može utvrditi mnoštvom
metoda, npr. folikulometrijom (ultrazvučnim pregledima svaki ili svaki
drugi dan kojima se utvrđuje točan dan ovulacije prema veličini folikula
– obično ovulacija nastupa kod veličine folikula veće od 18 a manje od
28 mm), tzv. LH-trakicama (urinske trakice koje reagiraju na hormon koji
se pojačano luči u vrijeme ovulacije, LH), mjerenjem bazalne
temperature (svako jutro prije ustajanja iz kreveta se u ustima izmjeri
temperatura – u vrijeme ovulacije poraste sa manje od 36.5 C na oko pola
stupnja više). Obično se u početku prepisuje manja doza, a ukoliko
pacijentica ne reagira se povisi.
3. Lijekovi za snižavanje inzulina – nekoliko je studija pokazalo da su
ovi lijekovi vrlo efikasni u postizanju ovulacije i trudnoće u žena sa
PCOS-om. Također, čini se da sprečavaju rane spontane pobačaje. Međutim,
kako se oni tek odnedavno koriste u tu svrhu, još nije poznato njihovo
djelovanje u trudnoći te se sada preporučuje prekinuti ih u ranoj
trudnoći, osim ako vam doktor savjetuje drugačije.
4. Liječenje gonadotropinima – ovo je agresivniji način liječenja
neplodnosti, lijekovima koji sadrže ženske hormone, LH i/ili FSH, koji
isto kao i klomifen služe dozrijevanju većeg broja folikula u jednom
ciklusu. Ženama sa PCOS-om daje se FSH u obliku injekcija, svaki dan
kroz 10-tak dana, nakon čega se u dogovoru s doktorom odluči za jednu
metodu potpomognute oplodnje: ukoliko je folikula manje, a jajovodi su
prohodni i spermiogram je zadovoljavajući za tempirani odnos ili
inseminaciju, a ukoliko je folikula više, ili su jajovodi neprohodni ili
je spermiogram loš na IVF (in vitro fertilizaciju) ili IVF/ICSI
(IVF/intracitoplazmatsku injekciju spermija). Ova vrsta liječenja u
praktično svih žena dovodi do ovulacije i u 60% do trudnoće. Problem sa
ovakvim načinom liječenja je mogućnost višeplodnih trudnoća što je
medicinski mnogo opasnije nego što je jednoplodna trudnoća, kao i
mogućnost hiperstimulacije jajnika, što može predstavljati hitnost.
5. Kirurško liječenje – danas se koristi sve rjeđe i rjeđe zbog svoje
invazivnosti jer na raspolaganju imamo puno medicinskih opcija, pa ovu
operaciju, tzv. laparoskopski drilling, radimo kod pacijentica koje ne
reagiraju na ove terapije. Operacija se izvodi laparoskopski, pri čemu
se strujnim instrumentom policistični jajnici zarežu na mnogo mjesta.
Ovo dovodi do ovulacija, ali je nažalost efekt kratkotrajan, oko jedne
godine. Žene sa PCOS-om imaju 80-87% šanse da zatrudne nakon ove
operacije. Ova operacija, kao i ostale metode liječenja PCOS-a, je manje
djelotvorna kod pretilih pacijentica. Komplikacije operacije mogu biti
stvaranje priraslica u trbuhu, oštećenje jajnika, ozljeda mjehura i
crijeva i infekcija.

Da li PCOS povećava rizik komplikacija u trudnoći?
Smatra se da PCOS povećava rizik ranih pobačaja i razvoja gestacijskog
dijabetesa u trudnoći. Bez obzira na to, ukoliko je žena s PCOS-om pod
kontrolom i sluša uputstva svog liječnika ovi se rizici mogu svesti na
najmanju moguću mjeru.

Produljeno liječenje metforminom (dulje od 4 mjeseca) može utjecati na
veoma rani stadij sazrijevanja folikula kod pretilih pacijentica sa
sindromom policističnih jajnika (PCOS). Ovaj učinak se temelji na
smanjenju serumske razine MIS - "mullerian-inhibiting substance" , tvari
koja u ranom embrionalnom razvitku inhibira razvitak Müllerovih kanala,
objavljeno je u siječanjskom broju znanstvenog časopisa "Fertility and
Sterility".


Mnogobrojni su pokazatelji koji potvrđuju da hiperinzulinemija -
povišena razina inzulina, hormona kojeg stvara gušterača i koji regulira
metabolizam šećera, igra ključnu ulogu u nastanku sindroma
policističnih jajnika, a korekcija ovog metaboličkog poremećaja može
"popraviti" ovulaciju.
"No međutim, jedna od prvih abnormalnosti koje se registriraju na
jajnicima kod PCOS jeste ekscesivni razvitak folikula iz tzv.
primordijalnog stadija, što je najvjerojatnije kontrolirano faktorima
rasta kao što je MIS," navode znanstvenici iz Glasgowa (the Royal
Infirmary, Glasgow).
"MIS spada u faktore rasta koje stvaraju stanice granuloze svih tipova
folikula do FSH-induciranog stadija rasta, kada nastupa inhibicija
njegovog stvaranja. Otuda, žene s ekscesivnim razvitkom folikula (PCOS)
pokazuju povišenu razinu MIS-a u cirkulaciji, " objašnjavaju autori.
Znanstvenici iz Glasgowa ispitivali su hormonske promjene (razina
muških spolnih hormona - androgena i MIS) nakon četiri i nakon osam
mjeseci primjene metformina u liječenju 82 pretile pacijentice s PCOS.
Metformin je snažno smanjivao razinu androstendiona (muškog spolnog
hormona koji se stvara u jajniku) i poboljšavao redovito nastupanje
menstruacije unutar prva četiri mjeseca liječenja, navode znanstvenici.
Međutim, razina MIS je ostajala nepromijenjena tijekom prvih 4 mjeseca
uzimanja metformina, što je ukazivalo na razliku između dva proizvoda
folikula, bilježe autori.
Smanjenje produkcije MIS-a uočeno je tek u slijedećem periodu liječenja u trajanju od 4 mjeseca.
"Kako zreli folikul ne stvara MIS, početno liječenje s metforminom,
iako je dovodilo do smanjenog stvaranja androgena, nije utjecalo na
razinu MIS," navode autori. "S druge strane, za blokiranje faze početka
rasta folikula do stadija antralnog i FSH-osjetljivog folikula potrebno
je više od 4 mjeseca, te tako nisu mogle biti registrirane niti promjene
u razini MIS sve dok liječenje nije produljeno nakon 4 mjeseca. "
Smanjenje koncentracije MIS kod produljenog uzimanja metformina upućuje
da kod ove vrste liječenja samo manji broj folikula dosiže krajnji
stadij rasta i razvitka. I obrnuto, ovo znači da liječenje pacijentica
koje imaju PCOS s metforminom ne pokazuje svoj puni učinak, ukoliko ono
traje kraće od 4 mjeseca.
Autori zaključuju, kako poznavanje razine cirkulirajućeg MIS-a kao
pokazatelja aktivnosti folikula jajnika može imati veliko značenje u
brojnim područjima, uključujući i metode potpomognute reprodukcije.
Fertil Steril 2005;83:130-136.

Metformin - ne samo za dijabetes tip II !
Oralni antidijabetik metformin koristan je u različitim
inzulin-rezistentnim i predijabetičkim stanjima, uključujući i
netoleranciju glukoze, pretilost, sindrom policističnih ovarija te
metaboličkim stanjima povezanih sa HIV-om, objavljeno je u časopisu
Drugs.

Istraživanje dr. Ripudaman S. Hundal i Silvia E. Inzucchi sa Yale
University ukazalo je još na neke indikacije za primjenu metformina.
Korisnost i sigurnost metformina potakla ih je da razmotre njegovu
uporabu u inzulin-rezistentnim stanjima čak i prije razvoja prave
hiperglikemije.
Za razliku od sulfonilureje metformin ne stimulira sekreciju inzulina.
Osnovni mehanizam preko kojeg on iskazuje svoj antihiperglikemički
učinak je čini se, smanjena proizvodnja glukoze u jetri. Također
poboljšava perifernu osjetljivost na inzulin i smanjuje apsorpciju
glukoze u crijevima. Oko polovice pacijenata koji koriste metformin
imaju privremene gastrointestinalne nuspojave, ali ih dugotrajna
primjena smanjuje. Najozbiljnija nuspojava je laktacidoza koja se javi u
1 od 30000 pacijenata u godini dana.
Kod dijabetesa tipa II metformin smanjuje glukozu u plazmi natašte i
razinu HbA1c bez dobitka na težini. Također se čini da ima pozitivan
učinak na mnoge kardiovaskularne faktore rizika pa bi mogao biti
koristan u u prevenciji dijabetesa kod pretilih osoba sa blagom
hiperglikemijom. Istražuje se i njegova korist kod žena sa sindromom
policističnih jajnika za stimulaciju funkcije ovarija, kod metaboličkih
abnormalnosti povezanih s infekcijom HIV-om i njegovom terapijom i kod
nealkoholnog steatohepatitisa.
Metformin je popularan, općenito dobro podnošljiv i učinkovit
antihiperglikemički lijek sa dokazanim učinkom na vaskularni rizik te
ishod osoba sa dijabetesom. Zato ga mnogi koriste kao lijek izbora kod
bolesnika sa dijabetesom tip II koji nije optimalno kontroliran unatoč
dijeti i vježbanju. Autori predlažu daljnja istrživanja prije no što bi
se mogla poticati široka primjena i to za kontrolu glukoze kod djece i
mladih sa dijabetesom tip II, nedijabetičkih žena sa sindromom
policističnih jajnika, te za prevenciju progresije u dijabetes.