Univerzitetski klinični centar Maribor- iskustva

Drage moje,

evo ovo je zadnji dan da sam djeva zatočena u svom novozagrebačkom zamku (doma) nakon transfera, od sutra sam ponovno na poslu, pa rekoh da budem društveno korisna i ispunim obećanje koje sam sama sebi zadala jer bi mi bilo žao da se izgubi sva ova sila informacija pokupljena usput višegodišnjim praćenjem foruma, a ne znam hoće li mi se kasnije dati to sve sistematizirati i u kojoj ću bit ja shemi i u kojoj ću mjeri biti tu na ovome forumu, iako vidim da cure, bez obzira kako njihova MPO priča završila, ipak makar povremeno dolaze tu ohrabriti i pomoći MPO-ovkama. Žao mi je da se ova „ostavština“ izgubi – to bi ja htjela vratiti forumu Rodi i dragim forumašicama jedan dobar dio onoga što su mi nesebično dali/e. Ako su ove moje dobre namjere neprimjerene, razumjet ću bez ikakve ljutnje.

Dakle, evo detaljnog opisa mog postupka u Mariboru, za Rode koje eventualno razmatraju odlazak tamo, a to su u najvećem broju slučajeva žene 35 plus, s više odrađenih neuspješnih pokušaja u Hrv. i koje bi otišle u Maribor bez obzira na ovaj moj post, samo bi se više namučile prikupljajući informacije. Nadam se da je user-friendly jer je sve na jednom mjestu – stanje siječanj 2007. Nadam se da je OK što sam to ovako sistematizirala na jednom mjestu, nije mi cilj neko reklamiranje, ali me srce boli što te informacije sve postoje, ali razbacane, pa sam si dala put da skratim budućim mariborčankama višesatna iščitavanja Interneta, naravno da je malo subjektivno obojeno i u njega je utkan moj MPO put, ali trudila sam se ne pretjerat. Ako nije OK, administratorice će ionako reagirati i izbrisati ovaj post ili njegove djelove. Također, molim sve mariborčanke, buduće, sadašnje i prošle, kao i sve ostale forumašice, da interaktivno isprave sve što je krivo, jer meni je ovo ipak 1. postupak tamo i možda sam nešto krivo pokopčala. Sve ovo više-manje postoji , razliveno između ostalih postova drugih cura i nekih mojih, i stiješteno u „sendviću“ između dobrih vibri i malih čovječuljaka, izvješća, pitanja i odgovora i sl. .

Naravno – evo i mog "waivera" tj. odricanja od odgovornosti – ovo je sve naravno kako sam ja to shvatila, a ja sam po zvanju društvenjak i nemam pojma o medicini, osim onoga što sam napabirčila boreći se s neplodnošću od 2000. i ovo mi je u Mariboru 1. postupak.

GENERALIJE

Konzultacija kod prof. Vlaisavljevića se u prosjeku čekaju 2-3 MJESECA (znači od nazivanja klinike do prvog susreta).

Stimulirani postupak u dugom protokolu (s pijenjem antibebi mjesec ili 2 prije postupka i dugotrajnom supresijom) – jedini koji oni rade osim transfera dobivenih smrzlića, koliko je meni poznato (znači, ne rade prirodnjake, ali rade inseminacije), se čeka GODINU DANA, i to od dana kad dr. kaže da se može zakazati postupak, dakle kad se ima dijagnostuku tj. sve nalaze odrađene koje prof. Vlaisavljević smatra potrebnim čeka se godinu dana.
Iznimka i tu mogu biti cure s ev. visokim FSH-om, ali evo vodilje: sve pacijentice ispod 40 prof. Vlaisavljević smatra mladima, a na godine M-ova tj. muževa iliti partnera se nitko ionako nigdje ne obazire jer nisu bitne za MPO.

Plaća se postupak, opća anestezija i UZV-ovi (folikulometrije) u Mariboru u Novoj vasi, gdje folikulometriju radi prof. Vlaisavljević u Ordinaciji dr. Magdalene Božič u u poslijepodnevnim satima i gdje se ide na prve konzultacije. Mislim da se UZV-ovi u bolnici ne plaćaju posebno, mi smo bili kod prof. Vlaisavljevića i to nam je bilo OK, ali u biti se to nekako slučajno upadne bilo u Novu vas na folikulometriju, bilo u bolnicu, nema neke ovisnosti o uspjehu postupka tko radi folikulometriju i svaka pacijentica koja ide u Maribor treba prihvatiti taj timski pristup, meni stvarno svi doktori i doktorice djeluju super, a kritična sam jako.

Lijekove pacijentica sama nabavlja, osim štoperice Ovitrelle koja se dobije. Ulogu u sveukupnom trošku ima naravno i to koliko je pacijentici potrebno ampula lijekova za stimulaciju, neko grubo pravilo je ako je broj godina žene manji potrebno je manje ampula i ako je ženin ciklus normalnog trajanja isto manje ampula (ja sam u 37.-moj, ovulacija mi je i prirodno i stimulirano oko 17.-18 dc., u prosjeku primim oko 40 ampula, što je iznimka, a ne pravilo za prosječnu pacijenticu). Znači, ovisno o količini lijekova i odabiru lijekova to može biti i par tisuća kuna gore-dolje. Merional za stimulaciju je duplo jeftiniji od svih, nabavlja se u Mađarskoj, ali neki doktori ga nerado daju, neke pacijentice nerado nabavljaju lijekove iz Mađarske, ali on je uredno na mariborskoj listi prihvaćenih lijekova (a npr. SUPREFACT SPREJ NIJE NA MARIBORSKOJ LISTI, pretpostavljam zbog nepreciznosti doziranja (ušmrkavanje u ev. začepljeni nos) za razliku od Supfrefact injekcija, ali ne znam), tako da je to stvar osobnog izbora pacijentice. Više o dilemama za izbor lijekova niže.

Maribor je neki miks privatnog i državnog – to se radi u državnoj bolnici, ali strancima i Slovencima koji su prekoračili njihova 4 besplatna pokušaja uz plaćanje. Dosta pacijentica „premošćuje“ to čekanje od godinu dana time što je paralelno u nekoj drugoj klinici, bilo državnoj, bilo privatnoj, i po meni je to dobro jer rasterećuje i hrvatski MPO sistem koji je potkapacitiran, ali, opet, svatko odlučuje za sebe. Svakako treba paziti, iz razdoblja osobnog zdravlja, na pauze od 6 mjeseci između stimulacija i biti „otvorenih karata“ s vašim MPO (za one koje su nove: MPO = medicinski potpomognuta oplodnja) liječnicima jer su im korisne informacije o prethodnim stimulacijama pa šteta da propadnu. Mariborčanima je svejedno idete li još negdje drugo dok se pazi na taj razmak između stimulacijama, a normalnim MPO hrvatskim doktorima, ako se to normalno prezentira je odlazak u Maribor isto OK i većina ga ističe kao vrlo OK mjesto i cijeni prof. Vlaisavljevića i njegov tim.

Ono što se meni osobno sviđa je to što je to definitivno dobro funkcionirajući sistem, je traka, ali onako zdrava traka, i, kao što bi i Maxime rekla, uz veliku dozu humanosti, i što je to timski rad – znači 2-3 doktora i doktorice se izmjenjuju na folikulometrijama, punkcijama i transferima. Puno jednostavnog konzaltinga je delegirano na sestre i to mi je super, kao to što i pacijenti sami sebi daju injekcije, jer to stvarno nije viša matematika, a štedi vrijeme i klinici i pacijentima jer to pokazivanje traje 5 min, a da ne kažem koliko je to udobnije raditi od doma, a ne „jahati“ po klinici samo zbog injekcija, pogotovo ako stimulacija dugo traje kao kod mene. Nekim curama je i bitna mogućnost punkcije uz opću anesteziju, znači cijela stvar je potpuno nebolna. Ne znam, ja se valjda iz osobnih razloga i nekih mojih sjevernjačkih gena (moj nono je Slovenac, baka MM-a je Slovenka), i bez obzira na možebitnu opravdanost stanja, manje „palim“ na herojsku borbu u neuvjetima, a više na zdrave funkcionirajuće sisteme u kojima nema kaosa i zna se „Ordnung“ . Kao što je puno puta na ovome forumu napisano, stvar izbora klinike je stvarno osobna i nema najboljeklinike za svih – ima najbolje klinike za konkretni par taj i taj. Ja sam se osobno dosad paralelno liječila na VV-u i u Mariboru.

Na e-mailu nisu baš tako ažurni, potraje do tjedan dana, zato bolje zovite, ako vam je hitno).

SHEME ZVANJA

Prva konzultacija se u pravilu odrađuje kod prof. Vlaisavljevića, koji ordinira u poslijepodnevnim satima u priv. Ordinaciji dr. Magdalene Božič svaki ponedjeljak od 15:30 – 18:00 (i dulje). Adresa: Ulica proleterskih brigada 76, Maribor Tabor. Zakazuje se na tel. + 386 2 420 77 55, najbolje zvati 5 min prije 15:30, tako je moje iskustvo, u 15:30 odmah zauzeće.

Jednako tako, prva konzultacija se može zakazati i na sljedećim brojevima iz Splošne bolnice: + 386 2 321 24 90 i +386 2 321 24 48, svaki radni dan, ali samo u vremenu od 14:00 do 14:30 (opet onaj savjet zovite pet min prije dva). U ostale sate pali se sekretarica, kao i ako se zove u krive dane i sate Ordinaciju dr. Božič. I na te brojeve možete dobiti ostale informacije koje vas zanimaju, npr. tijekom samog postupka – na protokolu, kad ga dobijete, će vam pisati ovaj tel. gore s Interneta +386 2 321 24 62.

Dakle, držite se te sheme nazivanja i budite uporni i nema šanse da ih ne dobijete taj isti dan kad ih trebate.

Pripreme za prvu konzultaciju i prva konzultacija te druga konzultacija – tj. kontrolni UZV.

Tu je sve vjerojatno samopodrazumijevajuće, ali evo mojih savjeta. Iskopirajte sve bitne nalaze koje imate (npr. HSG, nalaz hormona, ev. spermiogram, napravite sažetak prošlih protokola, ako ih je bilo) – te nalaze možete i naknadno poslati poštom (naravski, fotokopije), ali pomoći će vam da dr. brže dođe do nekih zaključaka ako ih imate sa sobom. Napišite si listu pitanja i pitajte bez ustezanja, nema nikakvog požurivanja. Na prvoj konzultaciji će vas dr. vjerojatno gledati i na UZV, bez obzira na dan ciklusa i ev. krvarenje. Ne uzbuđujte se, nije mu prvi put. Ulazite oboje, ako želite, vaš muž i vi, i nema mjesta nekom sramu.
Od prof. se dobije i papirić „Spisak pretraga potrebnih za IVF/ICSI konzilij“ di je označeno da je potrebno ev. naknadno dostaviti fotokopije med. dokumentacije (znači ovo gore – infoi vezano za prethodne operacije – tipa HSG, laparaskopije, operacije na jajnicima) i podatke o ciklusima MPO-a (ne mora biti original, može i vaš sažetak kako je stvar tekla). Dakle, ove upute dobijete nakon prve konzultacije, nije potrebno raditi unaprijed, ali možda, ako to imate odrađeno, ubrzate postupak dijagnostike i ubrzate dobijanje termina. Na temelju tog papirića možete tražiti daljnje uputnice od vašeg soc. ginića, M-ovi od njihove opće dr.
Pretrage kod žene – prof. zaokruži po potrebi (znači ne treba sve)

-spolni hormoni FSH i LH i prolaktin iz krvi (između 2. i 5. dc) – ovo sam imala
-hormoni štitnjače TSH, T3 i T4 – ovo sam imala
-progestesteron – ovo sam imala
-toxoplasma gondii – nisam imala, nije zaokružio
-chlamydia trachomatis – imala prijašnje briseve
-mycoplasma pneumoniae – nisam imala, nije zaokružio
-CMV (IgG, IgM ako je IgG pozitivan) – nisam imala, nije zaorkužio
-markeri hepatisia B i C - obavezno –
-HIV 1 i HIV 2 – obavezno –
-krvna grupa i RH faktor (ne treba ponavljati ako imate već jednom izvađeno, inače obavezno) - imala
-VDRL – obavezno –
-rubella virus IgG (samo ako nije cijepljena) – nisam imala, nije traženo
-UZV (između 8. i 14. dc) – obavezno, ovo se onda još jednom prije postupka naruči na UZV kod prof. Vlaisavljevića

Pretrage kod muškarca:
-VDRL - obavezno –
-HIV 1 i HIV 2 – obavezno –
-markeri hepatitisa B i C – obavezno –
-mycoplasma pneumoniae
-FSH i testosteron u serumu
-chlamydia trachomatis

Androloška ambulanta Oddelka za reproduktivnu medicinu Maribor
-spermiogram
-MAR test
-bakteriološka obrada ejakulata
-biokemijska obrada ejakulata (cink, a-glukozidaza, fruktoza, LDH)
-aspiracijska citologija testisa ili biopsija testisa

Pretpostavljam da se HIV-ovi i Hepatitisi rade radi ev. transfuzija ili možda smrzlića, ne znam, ali to svima traže, i ženama i muškarcima.

MM-u ništa nije tražilo osim ovih krvnih pretraga, imamo kompletnu obradu s VV-a jer smo njihovi pacijenti od 2002.-ge i dodatne obrade iz Petrove, a njegov spermiogram varira prema normali, ali uvijek nešto (najčešće astheno, ali zna bit i teratho). Operirao je i varikokelu, ali najnovije spoznaje su prema prof. da ta operacija baš i nešto ne pomaže, osim ako muškarac nema subjektivnih smetnji (bol itd.) – MM-u nije pomoglo, po meni smo samo na tome izgubili vrijeme.

Naravno, ako imate neki drugi zdrav. problem, nevezano za neplodnost, upozorite profesora.

Info za znalice i maratonke - od imunologije (NK stanice, dr. Beer itd.) se ništa ne traži, niti se tome zasad i koliko sam ja shvatila, pridaje neka pažnja – kao i na VV-u to se drži još uvijek eksperimentalnom i statistički nedokazanim pravcem liječenja neplodnosti (nije mi tako rečeno, ali sam pitala, a prof. mi je odgovorio nešto u tom stilu).

Znači, ako je sve OK, pošaljete ove nalaze ili ih donesete sa sobom na onaj kontrolni UZV od 8-14 dana ciklusa i to je to. Također, savjetovala bih vam da, iako vam to u Mariboru neće tražiti, ponovite kojih 3 mjeseca prije postupka kontrolne briseve cerviksa – da se po potrebi stignete izliječiti. Zbog loših briseva (streptokok, chlamidia, ešerijiha itd.) vam se u Mariboru u pravilu neće odgoditi postupak i terapiju možete primati skoro do prije punkcije, ali naravno da je preporučeno ući u postupak „čista“.

EV. SMJEŠTAJ U MARIBORU

Ovo možete zamoliti sestre da vam pomognu ili pročitati prethodne postove cura koje su tamo bile – razvio se svojevrsni „zdravstveni turizam“.

DOČEKALI STE POSTUPAK - OPIS TIJEKA POSTUPKA

Dakle, jedno 2 i po mjeseca prije početka stimulacije trebali biste dobiti vaš protokol. Ako su vam produljeni ciklusi ili nepravilne menge, probajte dobiti protokol čim prije jer vam se može dogoditi da npr. dobijete mengu u kojoj trebate započeti s antibebi, a ne dobijete protokol. Ni u tom slučaju nema panike, nazovite na one gore brojeve i ovisno o tome kad vam ta prva menga pada, dobit ćete za piti antibebi pilule vjerojatno od 2. dana ciklusa, u nekim slučajevima i od 7.-mog. Većina cura pije antibebi 2 mjeseca prije postupka, neke i 1 mjesec dana, to ovisi kako se dolazak vaše menge uklopi s terminima u Mariboru, a pijenje antibebi, osim mogućnosti planiranja termina, kod nekih cura pomaže da ne dođe do cista.

ODABIR LIJEKOVA

Na dobivenom protokolu pisat će vam koji se lijekovi preporučuju za I., II. i III. fazu stimulacije.

I. faza je faza pijenja antibebi pilula. Meni je na protokolu pisao samo Stediril, ali kako ga nema trenutno u Hrvatskoj ja sam se odlučila za Yasmine – provjerila sam sa sestrom da su one OK. Yasmine navodno najmanje debljaju, ali ja sam se od njih bila napuhala 2 kg – nestalo sa zadnjom tabletom. Nije mi bilo nikakvih simptoma mučnina koje su neke cure imale s npr. Stedirilom. Stediril (ima M i D, ako sam dobro zapamtila) navodno stanjuje endometrij – jedan od ta dva manje, ali vjerojatno to rade sve antibebi, tako ako ste sklone npr. endometralnim polipima, provjerite prije postupka u Mariboru ev. kod sebe doma 8. dc kad je endometrij najtanji je li sve OK. Meni je npr. na prvom UZV-u u Mariboru endometrij bio još prlično debeo jer mi menga traje 7 dana pa se to npr. nije moglo vidjeti, ali je primarni razlog tog 1. UZV-a provjera ima li cisti, a to se moglo normalno vidjeti. Same sebe ipak najbolje poznajete pa, ako imate s nečim problema ili ste nečemu sklone, pazite na to.

II. faza je faza supresije je faza kad si dajete injekcije ili Suprefacta ili Decapeptyla, znači Suprefact sprej NIJE opcija u Mariboru, i ako ga imate viška od neke prethodne stimulacije, nećete ga moći koristiti (pretpostavljam zbog nepreciznog doziranja – ušmrkavanje u ev. začepljeni nos – ali ne znam). Mi smo odabrali Decapeptyl da probamo nešto novo (prije sam bila na Suprefact spreju) i zato jer nam je bilo jednostavnije koristiti Decapeptyl – dođe kao već gotova injekcija, dok Suprefact, ako sam dobro zapamtila, treba miksati. Meni je protokol bio takav da sam par dana pila paralelno antibebi i počela s injekcijama. Za ove injekcije – tj. za supresiju – je jako bitno kad ćete ih si davati, tj. onako kako započnete to ćete morati voziti do kraja protokola, jer je za njih tolerancija plus minus pola sata. Znači, ako odlučite ujutro – morat ćete ujutro do kraja (možete ove druge injekcije stimulacije navečer, to nije vezano). Ako ćete ih si davati popodne, onda ako je toplo morat ćete ih nositi u Maribor kad počne stimulacija u putnom frižideriću, jer injekcije Suprefacta i Decapeptyla, moraju ići u frižider obavezno.

III. faza je faza stimulacije. U pravilu, sa stimulacijom ima najviše dilema jer je najviše lijekova na izboru – Gonal F koji je čisti FSH, i Menopur, Merional ili Menogon, kombinacije FSH-a i LH-a. Neka najstandardnija kombinacija za početnike i mlađe je Gonal F, ali sam vidjela da se zna dogodit da „starije“ žene imaju više folikula s npr. Menopurima. Za nabavku ovih lijekova nema panike, jer u pravilu možete pričekati prvi UZV i dogovor s prof. Vlaisavljevićem, a imate odmah do Ordinacije Magdalene Božič u kojoj je prvi UZV i ljekarnu koja radi do 19.30 – ako zatražite recept od sestre prof. Vlaisavljevića moći ćete kupiti sve što vam treba (jedino mislim da nemaju Merionale). Oko Merionala postoje neke kontroverze u Hrv. jer se tu ne koristi i jer je puno (skoro duplo) jeftiniji od svih drugih lijekova, da je navodno bolji Menopur, neki se boje nabavke lijekova iz Mađarske (tamo se može nabaviti), ali sve je to individualno i ako je na listi u Mariboru – vjerojatno je ok. Od velike pomoći će vam biti i vaše prijašnje stimulacije i recite dr-u vaše mišljenje oko toga – na koje lijekove ste dobro reagirale, na koje ne. Nema tu garancije, i u biti je sve lutrija jer treba vidjeti na što određena pacijentica najbolje reagira, a kako to utvrditi nego da se proba, neke super reagiraju na Merionale, neke ne itd. Nema univerzalne formule. Možda vam prof. iskombinira u početku Gonal, a poslije nešto drugo – čujte što će on reći, a vi pitajte što imate i recite sve o prethodnim protokolima i njihovim rezultatima. Injekcije za stimulaciju se u pravilu primaju poslije podne, ali možete i ujutro – u jednu stranu trbuha ili u jednu ruku npr. Decapeptyl, a u drugu npr. Gonal F. Da, lijekove za stimulaciju tijekom stimulacije ne treba držati u frižideru, osim u slučaju ako se ne skladište za neki drugi postupak –naime, ti lijekovi se trebaju dugotrajno (tipa višemjeseci ili godina) skladištiti u frižideru – bar sam tako ja shvatila profesora.

NABAVKA LIJEKOVA – možete u Mariboru (obavezno tražite recept), Za svaku apoteku unaprijed provjerite i po potrebi naručite vama potrebne količine

DAVANJE INJEKCIJA

Ljekovi za stimulaciju se moraju miksati, osim Gonala F u „pen“ tj. kemijska obliku, kojega mislim da ima u Mariboru, ali koji je skuplji od običnoga. To miksanje i davanje injekcija nije nikakav doktorat, stvarno, i sestra vam u Mariboru nakon 1. UZV-a pokaže kako se to radi – to vam je dovoljno rano za stimulaciju. Ako pričate engleski i malo posearchate po Googlu, naći ćete doslovno power point prezentacije kako se daju injekcije – bio je i jedan post od jedne forumašice med. struke – njen link za davanje injekcija – ne mogu više naći i ne sjećam se. Kao što je rekla i Maxime, tu ne možete pogriješiti i loše se pikati. kod lijekova za stimulaciju imate igle za miksanje (duža) iglu za davanje – kraća – i ništa ne boli. Meni je davao MM, većina žena se sama bez ikakvih problema bode . Davanje u trbuh definitivno manje boli i ostavlja manje modrica od davanje u rame. Mjesto davanja je recimo 10-tak cm ispod pupka – debelo meso lijevo i desno – samo se stisne i pikne pod kutom od 45 stupnjeva. Lijekovi za stimulaciju vas neće boliti i to možete malo brže, decapeptyl za supresiju peče i istiskivanje sadržaja radite polako. Mi prvo počeli s pikanjem u rame, ali nastajale modrice, i nakon što su nas u Mariboru podučili kako u trbuh, prešli smo u trbuh.

FOLIKULOMETRIJE

Na folikulometrije idete u Novu Vas (Ordinacija prof. Magdalene Božič) ili u bolnicu, ovisi kako vas stave. Folikulometrije u Novoj Vasi se posebno svaki put plaćaju i to vodi prof. Vlaisavljević, za bolnicu ne znam. Ovako vam je shema folikulometrija – 1. UZV otprilike 3. ili 4. dan ciklusa u pravilu kod prof. Vlaisavljevića u ponedjeljak i on vam određuje terapiju. 2. UZV za tjedan dana, meni je to padalo idući ponedjeljak. Nakon toga ponovno 3. UZV u srijedu taj tjedan i onda bi mi po protokolu padala punkcija u subotu, znači to su u pravilu samo 3 UZV-a. Kod mene je bila situacija da mi je bio i 4. UZV jer ja sporije reagiram – ovulacija 17. i 18. dc i taj 4. UZV mi je bio u bolnici jer je ostali dio moje grupe već bio na punkciji pa su svi dr-ovi bili tamo. Znači, samo 4 UZV-a, što je za mene čisto logistički bila dobrodošla promjena u odnosu na VV di su folikulometrije puno češće.

NAPOMENA: ne treba paničariti ako 1. UZV pada 4. dc jer u tom dugom protokolu nije kasno ni 4. dc započeti sa stimulacijom (drugačije je nego u kratkom protokolu). Ne pije se antibiotik hiramicin niti stavljaju vaginalete onih prvih 7 dana ciklusa (ako se dobro sjećam). Jednako tako, nemojte paničariti ako imate manje folikula nego u kratkom ciklusu (moj slučaj ), to je normalno.

ŠTOPERICA - STOP INJEKCIJA

Prof. određuje štopericu na temelju vel. folikula i vjerojatno debljine endometrija. Neki dobijaju na vel. folikula 17 mm, neki na 20 i više (moj slučaj). U Mariboru bilježe samo najveće folikule – to je mene bilo zbunilo jer mi je prof. govorio da imam 4 folikula, a ispunktirano je 9 j. stanica od kojih je 7 bilo dobro i oplodile su se, a već sam se bila ukomirala. Dakle – štoperica (tj. materijal za štopericu – Ovitrelle ampula) se dobije u bolnici i to si onda svaka pacijentica doma da u određeni sat – tipa 4 ujutro, 4:15, 4:30, 4:45, 5:00. Ovisno o satu kad je dobivena štoperica, u roku od nekih 33-36 sati je punkcija, svaka žena točno 15 min iza druge. Sve to je napisano na papiru „Navodilo za aplikacijo „Stop injekcije“ koji se dobije od sestre, na tom papiru vam i napišu od kad morate biti natašte i ništa ne piti ako idete na opću anesteziju. Tad se dobiju i papir s uputama uputama o općoj anesteziji koji morate popuniti doma – koje lijekove pijete, koje zdrav. smetnje imate itd. – taj papir predajete prije anestezije anesteziologu i s njim po potrebi popričate.

Opću anesteziju dogovarate ako želite ili ako vas dr. savjetuje – meni je savjetovao da svakako idem na opću jer će me dosta boliti budući da je bilo dosta malih folikula na nezgodnim mjestima. Savjetovala bih vam da poslušate, da vam se ne dogodi da se trznete itd. Punkcije su različito bolne, različitim ženama i u različitim ciklusima – npr. meni je prva na VV-u (6 j. stanica) bila koma bolna, druga (13 j.stanica) ništa – a isti doktor, isti lijekovi na VV-u (ketonal i apaurin injekcija). Nema mjesta strahu od opće anestezije iako sam se ja osobno jako prepala jer mi je punkcija bila popodne pa smo se načekale i imale smo vremena trtarit. Znači, još jednom – opća anestezija – mislim 6-8 sati nema pijenja, nema jedenja. Dobili upute da ponesemo bademantile, spavaćicu i papuče.

PUNKCIJA - APSIRACIJA J. STANICA - DETALJAN OPIS - TAJ DAN SE I PLAĆA PA PONESITE NOVČEKE

Evo dolje detaljnog opisa mog dana punkcije za buduće Mariborčanke:

Mi s anestezijom nismo smjeli jest ni pit (e, ovaj mi je dio koma pao) od jutra tj. mogao se još prije 8 h pojesti doručak (ja štrebsi nisam). Ja sam bila naručena u 14.00, kao i ostale žene koje su malo kasnile u odnosu na svoj protokol punkciju (punkcija u subotu) i punkcija im je padala u ponedjeljak, a ne u subotu (mislim da su u subotu žene odmah bile u 8.00 ili 7.00 na punkciji). U Mariboru svaka žena dobije štopericu (tj. da si štopericu) s 15 min razlike - tipa neke su dobile u 4 ujutro, ja sam bila zadnja na punkciji a dobila sam štopericu u 5 ujutro u nedjelju, a punktiralo me u 17 h poslije podne u ponedjeljak, dakle točno 36.-ti sat nakon štoperice. Prvo smo od 14 do 15 sjedile dolje na odjelu, onda su naši M-ovi išli obavit svoje (dakle, kaže MM da je, u odnosu na VV stvarno velika razlika, ima čak i literature iako on uvijek svoju nosi, a svirala je i muzika,: M-ovi nek' ne brinu jer se to može i isključiti tj. mislim da se može tražiti da nema muzike).

Onda su M-ovi platili i onda su nas oko 16. h pozvali gore na kat di se rade punkicije. Tamo smo mi i M-ovi dospjeli u onu sobu s Ikea stolicama KIMSTA (tip Ikeine stolice) što je na internetu kad se gleda link na Maribor ili u mariborskoj brošuri na stranici 8, slika u sredini), nama reklo da se presvučemo u spvaćice, a M-ovima da kratko izađu van. Za anesteziju je preporuka da se skine grudnjak, može se ostati u donjoj majici, spavaćici, bademantilu, čarapama i papučama, a gaćice se skidaju tek ispred operacijske sale.

Žene koje idu na punkciju bez anestezije su bile prve na redu, a od žena s anestezijom su uzimali po redu u odnosu na kad je koja primila štopericu. Ja sam bila zadnja i jako me bilo strah i hvala Bogu da mi je dr. rekao da mi jednoznačno zbog cisti treba anestezija inače bi se možda bila i predomislila. Znate kako je, manje se bojiš poznate muke - mene na VV-u već dvaput ispunktiralo na živo, nemam puno stanica i to onako kratko traje, gotov si ujutro u 10 s tim bolnim dijelom, a ovako sam se ustrtarila dok sam ispunjavala onaj uputnik o bolestima itd. (za anesteziologa). Štreber kakav jesam i kakav jesam, sve sam upisala - te ovo te ono. I tako sam ja trtarila i trtarila, srčeko lupalo ko ludo - ono sve je zaistać, sala, anesteziolozi itd., a prije prošlih operacija su mi dali apaurin...

Onda je mene i još jednu ženu pozvalo iz te sobe s Kimsta stolicama di smo se presvukli da odemo ispred sale čekati, reklo nam da idemo ispraznit mjehur. Prvo su pozvali tu drugu ženu, a ja sam je čekala na stolicama ispred sale. Gledala sam na sat - točno je unutra bila 15-tak min. Onda je kad su nju odvezli i malo počistili (za nekih 5-8 min) i mene pozvalo unutra, sve sam im ukratko rekla, rekli mi da se namjestim kako mi paše i sve je bilo OK i ja sam zzzzz. Punktirala me mlada i simpa dr. Vilma Kovač, a probudila sam se na kolicima (koliko se sjećam), odgurali su me u sobu di su bile ostale cure i di je s nama cijelo vrijeme bila jedna brižna sestra i pitala kako se koja osjeća itd. Na stolu su bile liste koliko je kojoj od nas ispunktirano i jedna je iz ležećeg položaja pročitala info s naših lista za sve nas tri koliko nas je u tom trenu bilo u toj sali u kojoj se leži, a koja se nalazi na pola puta između sobe s Kimstama di smo ostavili M-ove i sale za operacije. Naravno da nam je poslije i sestra podijelila te liste, ali nismo mogle dočekati.

U toj sali smo ležale još nekih 45 min nakon punkcije di je sestra stalno pitala jesmo li dobro, a došla nas je još i doktorica pozdravit i pitat ima li tko pitanja itd. Vrlo, vrlo dobro su se o nama brinule i bilo mi je fakat smiješno da sam se toliko bojala anestezije. BTW, jedna cura je zbog straha od anestezije išla ipak na živo, a bila je mlada i imala dosta folikula, mislim da joj je poslije bilo krivo jer ju je bolilo i kaže MM da nije došla sebi još pola sata nakon punkcije.

Nakon tih 45 min tj. sat vremena su nas odrolalli na tim krevetima opet u sobu di smo se presvlačile, tako da smo se vratili našim M-ovima. BTW, u toj sali ima i TV, ali je prijem loš, i ima novina - stari Timeovi od 2004. 2005.- te, ali mene su zabavili, ima i WC. Ostaje se ležati dakle točno 2 h nakon punkcije - mene su punktirali u 17.00 h i ostala sam ležati do 19.00 h. Nakon tih 2 sata može se jesti i piti, ne moram ni reći da sam to jedva dočekala jer ja nisam ujutro ni doručkovala (a mogla sam nešto lagano). Jedva sam čekala da lagano krenem u Europark u Intersparov restoran pojest nesto lagano - ima juha. Isto tako, dok sam ležala, nadobudno sam pitala smijem li sutra ić raditi - rekli su mi da bolje ne, al kako se budem osjećala i da oni preporučaju ipak ne, ovisno kakav je posao. Kad sam se digla s kreveta (nije me u ležećem stavu ništa bolilo) shvatila sam da će to bit 'mission impossible' jer su me na svaki korak žigali jajnici (ništa strašno, ali nisam mogla normalno brzo hodat,nego onako malo kao robot). Ta bol mi je prošao točno za 5 dana, tako je još bilo nekim curama koje su imale bolnije punkcije, ostalima je prošlo odmah sutradan. Također, i lagano krvaruckanje dan-dva je normalno.l Znači, ovisno o toga kako se osjećate budite sutradan aktivne ili ostanite mirovati. Jako je bitno piti puno vode (2-3 l ako možete) da se prevenira ev. hiperstimulacija koja može nastati i nakon punkcije.

Dakle, sve u svemu, bilo je super i totalno bezbolno. Od vremena dolaska u bolnicu (14.00 h) do vremena odlaska (19.00) prošlo je pet sati, a malo nas je zbunio papir di je pisalo da se nakon 2 h može ići doma (da, ali 2 h nakon punkcije pa smo se preračunali). Nakon što smo malo pojeli u Intersparu (u sklopu Europarka) nastavili smo doma za ZG i stigli malo prije 23 h.

I da, da se znate ravnati, meni je npr. ispunktiralo 9 stanica, ostalima 10 i mislim 15, ali bilo je cura i s više tipa 18 (mlađe cure).

Rekli su nam svima da dođemo opet u četvrtak (tri dana od transfera, računajući dan punkcije kao nulti) vidjet je li sve OK ili na ev. transfer (onima kod kojih nema potencijala za blastice - transfer u četvrtak), onima kojima ima transfer u subotu. Nama su (jer jedini nismo smješeni u Mariboru) su rekli da prvo nazovemo ako bi eventualno embriji dogurali do subote da ne dolazimo u četvrtak.

U četvrtak smo ponovno došli i rekli su nam da dođemo u subotu na transfer – da se oplodilo 7 (ICSI metoda) i da idu na blastice po mogućnosti.

DAN TRANSFERA

Pravilo je u Mariboru da se ide na blastociste. Na papiru od protokola piše da se ide na blastociste ako se ima više od 4 stanice, ali znam da su nekima i s 3 oplođene (8 aspiriranih) išli na blastociste. Također, nije pravilo da svima rade ICSI, mi smo specijalno tražili zbog naših rezultata u prošlim stimulacijama, ali ako je pacijentica mlađa i ima dosta stanica onda rade pola-pola – pola ICSI, pola IVF. O asistiranom hatchingu prof. nema baš neko mišljenje da to puno pomaže – on to više savjetuje za smrzliće kod kojih zbog zamrzavanja i odrmzavanja zona pellucida otvrdne (ako sam to dobro shvatila). ICSI dogovorite unaprijed, ako ga želite – ne plaća se više.

Mi pak nismo dobili blastice, ali smo dobili morule (stadij razvitka embrija prije blastociste, 10-30 stanica, zna zastat u razvoju i zato je bolja opcija blastocista, ali nama je ovo i bilo najdalje što smo napredovali – dosad samo zameci 3. dana – pa smo bili zadovoljni). Od naših 7 zametaka, 5.-ti dan je dočekalo šest. Danas su mi vratili 2 morule, jednu će zamrznuti danas, a druge dvije će vidjeti još do sutra kako se razvijaju i ima li ih smisla zamrzavati. Dobili smo čak i sliku.

Ovako je stvar tekla: došli smo svi u 8 h ujutro, imali razgovor s dr. Reljičem koji nam je rekao sve ove informacije gore. Rekao nam je da su nam embriji dobri, nekima je govorio odlični (pretpostavljam ovima s blasticama, ili onima koji su se jako uplašili ). Pitala sam ga i kakve su mi jajne stanice, rekao je da su sigurno OK čim ima smrzlića tako da živim s tim uvjerenjem. Odmah smo otišli (svi parovi) u onu sobu s Kimstama na 1. katu di smo čekali i prije punkcije. Prvo su uzeli 2 cure za punkciju, a onda smo došli na red mi. Počelo je oko 9:30, svaka je bila unutra 5 min, totalno je bezbolno, vidiš na TV ekranu lijevo slikicu svojih "bebica" i onda ih dr transferira (bio je isto dr. Milan Reljič). Ustaneš se - ja krenula leći, ali mi rekli ne treba, kod nas se ne leži, pa sam se vratila u sobu di smo se presvlačili (Kimsta stolice). Tamo smo se ipak sve izležavale još kojih 45 min, razmjenjivale slike "djece", lagano obukle. Nakon toga je došla sestra Jasna i dala kratke upute kako se treba ponašati - ja pitala je li mogu na posao reklo mi kako se budem osjećala. Anyway, planiram biti doma (tj. 3 dana nakon dana punkcije), a onda lagano na posao.

LEŽANJE NAKON TRANSFERA I MIROVANJE / BOLOVNAJE I DALJNJA TERAPIJA

Nakon samog transfera se ništa ne leži jer to smatraju nepotrebnim, ali može se ostati na tim stolicama lagano koliko se želi. Oni daju bolovanje 14 dana tj. do bete, ali na moj upit može li se ići raditi, ako posao nije fizički ni psihički zahtjevan i stresan, ostavili su nama na izbor – da se može, tj. kako se mi osjećamo odn. što nam više paše. Sigurno se ne smije dizati teško, ići na pilates i takve stvari. Daljnja terapija samo utrogestan 3x2 stavljati vaginalno, nema onih bHCG booster injekcija Ovitrelle ili Choragon što ima na VV-u.

BETA

Betu su nam rekli 14 dana nakon transfera i objasnili da nije svako krvarenje menga, tj. da može biti i implantacijsko i da treba nastaviti s terapijom. Javiti rezultate.
Ako je beta pozitivna – onda ne znam što se radi . Ako je beta negativna – nova stimulacija se u pravilu zakazuje za godinu dana. Ako se ima smrzlića (u Mariboru ih nema puno kao na VV-u jer se ide na blastice, a to smanji broj zametaka koji prežive), onda se ide po smrzliće. Ja imam najvjerojatnije jednog smrzlića, neke cure su imale 3-4, neke nijednog.

Sretno svima!

Priprema dokumentacije

Folikulometrija (po pregledu)

nabla ::

Kakav je dr Reljic? Bilo sta da si cula o njemu!